Primjer imamo u Mariji Bogorodici. Šutimo, divimo se i prebirimo sve to u svome srcu.
Lk 2, 16-21
U ono vrijeme pohite pastiri u Betlehem te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
Mariju se ne veliča radi nje same, već počasti i titule koje joj dajemo, dajemo joj samo kako bismo time ugodili njenom sinu. Tako je i svetkovina Marije Bogorodice tu prvenstveno kako bismo rekli da je onaj koji je nju nazivao svojom majkom bio Bog. Ona je tu da, kad razmišljamo o tom otajstvu, to činimo sjećajući se kako je to Marija činila.
Pastiri su došli vidjeti Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Kad su otišli, pripovijedali su o tome što su vidjeli. A "Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu". Ona se zasigurno divila svemu tome puno više nego pastiri i ostali ljudi, a ipak nije o tome pripovijedala. Šutjela je. Zbog toga što se tu krije otajstvo kojem se moramo diviti i pred kojim je najbolje šutjeti. Onoga koga nebesa nisu mogla obuhvatiti, obuhvatila je utroba žene. O tome možemo pripovijedati, ponekad o tome moramo pripovijedati (kao sada kad moram pisati ovaj tekst), ali Marija je izabrala najbolje, a to je šutnja ispunjena divljenjem.
“Anđeo Gospodnji” je primjer molitve kojom možemo pristupiti tom otajstvu, jer nam pokazuje što je centralno kod Marije i što to znači za nas. "Anđeo Gospodnji navijestio Mariji i ona je začela po Duhu Svetomu." Prvo i najvažnije, Bog je onaj koji započinje svoje djelo: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj." Drugo, Marija daje odgovor, odnosno svoj pristanak. Njen odgovor nije započeo Božje djelo, niti mu oduzima zasluge za dovršavanje djela. Ali njen odgovor je bio ključan da bi Bog mogao djelovati: "I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama." I treće, opet je Bog onaj koji završava djelo. Kako kod Marije tako i kod nas, Bog nas poziva na nešto, on je onaj koji započinje dobro djelo u nama. Mi dajemo svoj odgovor i Bog onda dovršava što god da je započeo u nama.
Bog nas sve poziva da i mi budemo bogorodice/bogorodci, da začimamo Boga u sebi, da ga nosimo u sebi i da ga donosimo drugima, da ga rađamo na duhovan način. Primjer imamo u Mariji Bogorodici. Šutimo, divimo se i prebirimo sve to u svome srcu.
