Danas, na zadnji dan božićne osmine, slavimo svetkovinu Svete Marije Bogorodice i s njom ulazimo u novu građansku godinu...
U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. (Lk 2,16-21)
Crkva, kao brižna majka koja već više od dvije tisuće godina pohranjuje u svom srcu protekle događaje i prebire ih u svom srcu, danas, na osmi dan božićne osmine i prvi dan kalendarske godine, pred nas stavlja lik Svete Marije Bogorodice. Netko je jednom tako lijepo rekao da je Marija početak boljeg svijeta. Što bi to značilo? Ova duboka misao nas upućuje i uvodi u cijelo „Marijino otajstvo“, od Bezgrješnog začeća, preko Utjelovljenja i Isusovog rođenja do njenog Uznesenja. Kako snažna poruka svima nama na početku ove građanske godine! Crkva svu svoju pozornost usmjerava na Mariju jer po njezinim zaslugama, po njezinom Fiat! – Neka bude!, Bog ostvaruje svoj milosni plan. Kristovim rođenjem na ovaj prolazni svijet dolazi punina vremena, kao što kaže Pavao: kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. U ovoj prolaznosti vremena ona rađa neprolaznog Boga, rađa onoga koji je prije vremena. Rađa Vječnoga naspram vremenitoga.
Marija je jako važna osoba u životu Crkve. Ali i svakog od nas. Bar bi trebala biti. To je nepresušno vrelo na kojem bismo se trebali napajati cijeli svoj život. Nigdje dosada kroz povijest nismo i nećemo naći osobu kao što je Marija. Ipak je ona Bogorodica. Majka Božja. Toliko je toga napisanog o Mariji da bih najradije zašutio i ostao u tišini pred njenim likom. Njezin život je bio potpuno predanje Bogu. Njena vjera je bila vjera u živoga Boga, ne boga religija, ne boga Zakona, ne boga po vlastitoj slici i mjeri, nego živoga Boga koji joj se objavio preko anđela. To znači, između ostaloga, da nije bila tradicionalna vjernica, formalna, na papiru, nego, doista, ona je tu vjeru živjela svojim životom. Do kraja. Evo nam prilike na početku ove nove kalendarske godine da se doista odvažimo na naš Fiat! jer pozvani smo na to da u svoj svojoj slobodi izreknemo svoje Da Bogu. Ne jednom, nego svaki dan jer svaki dan je nova prilika za prihvatiti Boga u svom životu ili Ga odbaciti, bilo da se nalazimo pred Otajstvom Jaslica ili Otajstvom Križa.
Marija nije probirala što želi, nego u vjeri prihvaća sve. Bez vjere ovo ništa ne bi imalo smisla. Prolaznost svega oko nas pa i nas samih može nas dovesti do tjeskobe i straha. Kao kad gledamo pješčani sat i kako pijesak polagano ide, ali ipak ide, prolazi kroz ono usko okno. Tako i naš život, nekada neprimjetno, a nekada primjetno prolazi. Samo kroz vjeru ova prolaznost ima smisla. Kako to? Pa što više vremena prolazi, to ćemo se prije sastati sa Vječnim i Neprolaznim. Zapitajmo se, slavimo li danas ovaj početak prividno sretni, u sjeni tjeskobe i straha od budućnosti ili doista u pravoj sreći i radosti koje su prožete vjerom?
Marija pita anđela što i kako. Naša vjera nije neko stalno i konačno posjedovanje, nego dapače doživotno traganje. Vjera je postavljanje pitanja. Pitanja na koja možda nećemo za života pronaći odgovor. Ni Marija nije imala odgovore na sva pitanja, ali s vjerom kreće u ostvarivanje svoga poziva. Pogledajmo pastire. Pohrlili su da vide što se to dogodilo. Mudraci i kraljevi s Istoka su pošli na dugo putovanje u nadi i vjeri da će pronaći Kralja. Vjera je putovanje, put u nepoznato, ali put na kojem nikada nismo prepušteni sami sebi. Naša zvijezda Danica može biti Marija. Ona je ta koja vodi do Isusa. Pastiri kad dođoše, nađoše Mariju i Josipa i Novorođenče gdje leži povijeno u jaslama. Susret s Isusom vodi preko Marije i Josipa. Oni su čuvari ovog Otajstva. Oni su nam primjer, kako u vjeri tako i u životu.
Još jednom pastiri. Kad su pastiri pošli natrag, slavili su i hvalili Boga za sve što su vidjeli i čuli. Neka i naš život bude hvala i slava Bogu. Neka naše riječi i naša djela budu blagoslov i za sve one oko nas koje ćemo susretati tijekom ove nove godine. Neka na sve nas siđe Božji blagoslov i prati zagovor Marije Bogorodice!
Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti podari!
