Danas, sada odlučimo se, ako već nismo, za onu prvu promjenu. Nemojmo gledati svece s tribina. Zaigrajmo igru za nebesku plaću pa ćemo možda i nesvjesno vidjeti izgled sveca kada stanemo pred ogledalo.
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« (Mt 5, 1-12a)
Slaveći svetkovinu Svih Svetih ne možemo se ne zapitati tko su sveci, kako oni izgledaju. Kako danas postići svetost na koju smo svi pozvani? Kako zaraditi nebesku plaću?
Ako pogledamo živote svetaca, vidjet ćemo kako se oni dosta razlikuju: od onih najstarijih biblijskih likova, mučenika pa sve do naših suvremenika. Međutim, ipak imaju nešto zajedničko. U njihovom se životu dogodila promjena. Njihov se život nekada, u nekom trenutku, promijenio. Ne uvijek odjednom, ali oni su u svom životu morali ostaviti svoje snove, svoje planove, poslove i otići u nepoznato. Zaigrali su životnu igru, izišli na protivnički teren iako ne znaju kako se igra igrā, čime se igra, tko su im suigrači, tko blefira…. To nije lako, ali to moramo svi.
Sveti Augustin promišljajući o postanku svijeta, kaže kako prije stvaranja svijeta vrijeme nije postojalo. Tek promjenom nečega, tek u promjeni možemo brojiti vrijeme. To isto se događa i u našem životu, našem mikro kozmosu. Tek kada se odlučimo, kad učinimo prvu promjenu, počinje se brojati vrijeme. Tek tada utakmica počinje. Prije toga nismo u igri. Možemo biti samo navijači, samo anonimni promatrači, ali kao takvi ne možemo ništa ni dobiti jer nismo u utakmici, nismo na terenu. Ta prva promjena nije nimalo laka, ali je iznimno važna. U tako nesigurnu utakmicu nije lako ući. Na protivničkom terenu mogu zaigrati samo oni koji riskiraju, koji su spremni izgubiti. To su sveci – ljudi koji su spremni na rizik i gubitak. Oni igraju i kada su navijači protiv njih, kada suci nisu pravedni, koji ustaju kada padnu, koji ne znaju blefirati, kada su u sprintu zadnji… Sveci su igrači koji ne traže zamjenu.
Iako su spremni izgubiti, nadaju se pobijedi. Oni su ljudi nade. Nadaju se i kada je sve protiv njih, nadaju se i u posljednjoj sekundi utakmice, premda gube. Oni su ljudi vjere u pobjedu, mada zapravo ni ne znaju koji je njihov gol. Oni jednostavno igraju onako kako znaju iščekujući posljednji zvižduk. U znoju, ali strpljivo čekaju kraj brojanja vremena i posljednju promjenu. Onu promjenu u kojoj je igra završena i od njih se više ne očekuje ništa. No, ova promjena je odlučujuća, promjena koja nije logična, ali je obvezujuća. Promjena u kojoj mogu pobijediti i oni koji imaju manje bodova, koji su dali manje golova. Ova promjena ne gleda kvantitetu nego kvalitetu. Temelj ove promjene su blaženstva koja smo upravo pročitali. (Pročitaj ih još jednom.)
Danas, sada odlučimo se, ako već nismo, za onu prvu promjenu. Nemojmo gledati svece s tribina. Zaigrajmo igru za nebesku plaću pa ćemo možda i nesvjesno vidjeti izgled sveca kada stanemo pred ogledalo.
