Sol zemlje i svjetlost svijeta

Sol je način življenja. To su moja djela, moje riječi, moje misli i nakane. Kako sol začinja hranu, daje kvalitetu i stvara ugodu nepcu, tako i moja djela, riječi, misli i nakane čine boljim, kvalitetnijim i ljepšim moj nutarnji život, moj život u određenoj sredini, a i život u globalu.

(Mt 5, 13-16)

U petoj nedjelji kroz godinu, Crkva nam doziva u pamet važnost naših dijela, naših riječi, dakle, našeg načina življenja. Ona su dio naše osobe, naše biti i naše misije. U Starom zavjetu Gospodin je rekao Izraelcima: „Budite sveti jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš.“ (Lev 19, 2). Ta pisano je: „ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka“ (Post 1, 27). Zato i očekuje od nas da mu budemo slični. U Novom zavjetu Isus Krist, „trajni lik Božji“ (usp. Fil 2, 6), slika Božja prije svakog drugog stvora, otkriva lice Očevo i lice svoje te se objavljuje kao svjetlo svijeta (usp. Iv 8, 12). No ne objavljuje Isus samo Oca i sebe, nego objavljuje nam i nas same, našu bit. Podsjeća nas da smo stvoreni na sliku Božju. Zato nam i veli: „Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta.“

Vi ste sol zemlje. (Mt 5, 13) Isus se služi slikom i svaki čovjek određenu sliku promatra na svoj način i primjećuje različite detalje. U mojem pogledu na ovu sliku, zemlja predstavlja život. Ona je život koji se odvija u meni, život koji ja živim u određenoj sredini, ali i život u globalu, sveukupnost života, život sve zemlje, svih ljudi. Sol je način življenja. To su moja djela, moje riječi, moje misli i nakane. Kako sol začinja hranu, daje kvalitetu i stvara ugodu nepcu, tako i moja djela, riječi, misli i nakane čine boljim, kvalitetnijim i ljepšim moj nutarnji život, moj život u određenoj sredini, a i život u globalu.

        Tek nedavno sam, razmatrajući ovo, primijetio ovu nevjerojatnu poveznicu mog življenja i života u globalu. Obično bih se uvijek fokusirao na to da moj način življenja utječe na moj nutarnji život i život ljudi u mojoj sredini. Ali tako je fascinantno bilo primijetiti da moje djelo, moja riječ, moja misao i nakana utječe na cijelu zemlju, na sve ljude pa i one koje nikad nisam susreo. Moj način življenja soli sve kute zemlje. I na to nas je Isus predivno podsjetio kad je rekao: „Vi ste sol zemlje.“, ali je time istaknuo i važnost naših dijela, riječi, misli i nakana. Mi smo dakle stvoreni kao sol. Ako obljutavimo, nismo više ni za što nego da budemo bačeni van (usp. Mt 5, 13).

        Zaista se u ovom svijetu čovjek izgubi. Život mu postane želja za posjedovanjem, uživanjem, putovanjima, slavom. Svakodnevica postaje vrijeme i prostor u kojem se trudi pokazati da je najpametniji ili jedan od najpametnijih, najljepših i najzgodnijih, najbolje odjevenih, najuspješnijih pa čak i najsvetijih, najduhovnijih i najaktivnijih. Mnogima se dani troše na nerad, na televiziju, mobitel, spavanje, na kave (što se kaže). Ali to nije smisao svakodnevice, smisao života. I nevjerojatno je da se čovjek tisućama godina uporno bavi ovakvim stvarima za koje nije stvoren, a ostavlja po strani ono za što je stvoren, što ga čini pravim čovjekom. „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?“ (Mt 16, 26).

        To nam Isus naglašava. Ako nećeš biti sol, nisi više ni za što. Tvoja svakodnevica, tvoj način življenja nema vrijednosti, nema smisla. Čemu koristi sol kad obljutavi? Izgubila je svoju funkciju i ne služi ničemu. Samo zauzima mjesto na polici. I što će s njom onaj koji ju posjeduje? Prosut će je, baciti. Volio bi da koristi nečemu, ta kupio ju je, treba je, ali više ne može računati s njom. Uzet će drugu, novu. Isus nas želi iskoristiti da začini zemlju. Ne želi nas prosuti, baciti. Ta otkupio nas je svojom presvetom Krvlju. Zato nam i doziva u pamet što smo, koja je naša funkcija, smisao, bit. A Bogu hvala na njegovoj strpljivosti, jer pogledamo li na svoj život, jasno možemo vidjeti da već dugo stojimo bljutavi na polici  no On nas još nije bacio; još nas nije prosuo. Zato, brže se otrijezni! „Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. Zato budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.“ (Mt 24, 42. 44). „Doći će doista Sin Čovječji u slavi Oca svoga, s anđelima svojim i tad će naplatiti svakom po djelima njegovim.“ (Mt 16, 27). 

Vi ste svjetlost svijeta. (Mt 5, 14a) Isus nastavlja pouku. „Ne može se sakriti grad koji leži na gori.“ (Mt 5, 14b). Na uzvišenom je mjestu. Prva zraka sunca koja promili na obzoru obasja ga i domalo se već sav vidi. Sve se kad-tad primijeti. Mi smo stvoreni da nas svi vide; da naša djela, riječi, misli i nakane budu obznanjene pred svima. „Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.“ (Lk 12, 2-3). „Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.“ (Mt 5, 15). Mi smo dakle stvoreni kao svjetlo. Slikovito, užegnuti smo kao svijeća.

        U mom selu je često navečer znalo nestati struje. Mi nismo palili svijeću da je stavimo pod lonac ili pod stol, nego na stol da svijetli svima, da vidimo put do određenih prostorija, da vidimo sebe i jedni druge. Tako je i Bog nas užegao. Ne da nas sakrije, nego da svojim djelima, riječima, mislima i nakanama svijetlimo drugima da ne budu u mraku, da vide jedni druge, da vide sebe, da vide put, što će reći da uljepšamo ljudima život, da im pokažemo za što su stvoreni, što je pravi smisao i koji je ispravan način življenja. Isus, „svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka“ (usp. Iv 1, 9), prvi je to nama učinio da bi nas prosvijetlio, kako bismo onda mi, prosvijetljeni njegovim svijetlom, svijetlili drugima. Zato je i zaključio: „Tako neka svijetli vaša svijetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5, 16). 

Isusova riječ ostaje vječna; „Nebo će i zemlja proći, ali moje riječi ostaju zauvijek.“ (Mt 24, 35). Ona je osobna, i jer je vječna, uvijek je živa i upućena je svakom pojedincu, do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20). U mističnom susretu sa živim Isusom, Majka Terezija je čula Gospodina kako je poziva: „Dođi, budi moje svjetlo“. Povjeruj da i tebi to danas govori i dođi: budi sol zemlje i svijetlo svijeta.