Slijediti Zrno

Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. (Iv 12, 20-33)

Vjerujem da svi u vlastitome životu imamo neko iskustvo potrage. Nekad smo nešto ili nekoga silno željeli vidjeti. Uvijek je ta potraga u sebi nosila neku nepoznanicu. Bili su nam potrebni drugi ljudi koji su nas mogli odvesti kamo smo željeli. Da bismo došli na željeno odredište ili do željene osobe morali smo nekoga slijediti. Morali smo prihvatiti put koji nam je pokazao netko drugi. Slijediti znači ići »iza«. Slijediti znači prihvaćati upute i savjete onoga koji nas vodi. Nasljedovanje u sebi nosi neizvjesnost puta, ali i sigurnost koju nam daje onaj koga slijedimo. Predanje njemu je ključan dio hoda do željenog odredišta.

»Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.« (Iv 12, 24-26) Ovdje valja započeti s dijelom koji smo preveli s »neka ide«. Međutim, čitajući grčki izvornik dâ se vidjeti da je ovaj izraz bolje prevesti s »neka me slijedi«. Time smo bliže jasnoći koju nam otkriva Božja riječ.

Nasljedovanje se uvijek veže uz osobu koju poznajemo. Teško bi netko slijedio osobu koju ne poznaje. Bila bi to pogubna lakovjernost. Nasuprot tomu, slijediti osobu koju poznajemo ulijeva nam sigurnost. Možda i ne znamo kojim ćemo putem ići, ali nas blizina te osobe ispunja sigurnošću. Povjeravamo se njoj i dopuštamo da nas ona vodi. Gospodin Isus nas uči da je služenje njemu tijesno vezano uz nasljedovanje njega. Kada je birao svoje učenike, prije svega ih je izabrao »da budu s njime« (Mk 3,14). Uzimajući u obzir primjer koji nam danas pruža - zrno - otkriva nam se bît nasljedovanja njega.

Iz iskustva znamo da zrno samo od sebe ne može ništa. Da bi klijalo, raslo i donijelo plod, potrebna je intervencija drugoga. U bîti zrno živi od Božje providnosti. Božjom snagom klija i raste. Njegovom providnošću donosi plodove. Ne može se buniti protiv Boga. Zrno kao takvo prihvaća vlastitu bačenost u zemlju koju nije biralo. Kada ovo zrno, točnije bačenost, usporedimo s osobom koja nasljeduje - učenikom - pomalo nam se otkriva bît hoda za Gospodinom. Osoba koja hodi može prihvatiti ili odbiti »biti zrno«. Osoba koja prihvati biti zrno prihvaća vlastitu bačenost u prostor i vrijeme koje ne bira. Osoba koja to ne prihvati opire se bačenosti i odbacuje Onoga koji ju tu »baca«.

»Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.« (Iv 12, 25) Ljubiti svoj život znači usidriti se u lažnu udobnost, u udobnu izvjesnost u kojoj sami kontroliramo vlastiti život. Biti u intimnom odnosu s vlastitim životom znači zatvoriti se u sebične okvire koji ne umiju prepoznati potrebe bližnjih. Ljubiti vlastiti život znači ne puštati Boga u životni prostor. Na koncu konca, ljubiti vlastiti život znači ne prihvaćati da zrno živi od Božje providnosti. Nasuprot tomu, tko »mrzi« svoj život, tko skida sa sebe sebične naslage; tko se otvara Božjoj riječi i hrani njenim zrnjem; tko prihvaća vlastitu nemoć i bačenost u određeni životni prostor - predaje se Onomu kojega slijedi. Svako zrno gubi opnu ukoliko želi postati klasom. Prihvatiti biti zrnom znači ući u gubljenje samoga sebe.

Naše je nasljedovanje slijediti Zrno. Gospodin je Zrno koje je živilo od odnosa sa svojim Ocem. Došao je izvršiti volju Očevu. Došao je ljudima objaviti Očevu ljubav i otvoriti im put ulaska u taj odnos trojstvene Ljubavi. Slijediti Njega otvaranje je tomu odnosu. Nasljedovanje je mučeništvo vjernosti Zrnu u običnosti života; prihvaćanje usuda zemlje u koju smo bačeni; služenje sadržano u gledanju i slušanju Riječi. Nasljedovanje je prihvaćanje raspetosti vlastite volje i naravi; prihvaćanje odbačenosti i nerazumijevanja od strane bližnjih; prihvaćanje ruganja i ismijavanja od onih koji nisu upoznali Ljubav. Nasljedovanjem Zrna prihvaćamo identitet zrna. Ono je otvoreno Božjemu daru. Sve prima iz Božje ruke. Tako i osoba koja prihvati identitet zrna počinje živjeti ovu darovanost.

»Božji život, Božji bitak, Božja bît je ljubav. Najdublja bît ljubavi je darivanje. Bog, koji je ljubav, daruje se stvorenjima koje je On sam stvorio iz ljubavi. Tko se daruje Bogu, postiže, u sjedinjenju ljubavi s njime, najveću puninu vlastitoga bitka, što je istodobno i spoznaja i darivanje srca i slobodan čin.« (sv. Terezija Benedikta od Križa)