On mu pristupa sasvim jednostavno, bez laskavoga uvoda, ne zove ga u početku učiteljem kako su to napravili farizeji i saduceji, nego prelazi odmah na pitanje.
Mk 12, 28b-34
U ono vrijeme:
Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju? «
Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih. «
Nato će mu pismoznanac: »Dobro učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve. « Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega! « I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
Kada sam pročitao knjigu od jednoga autora koji je sadržajem i argumentima privukao moju pažnju, posegnuo sam za svim djelima koja je napisao tražeći ih po knjižnicama i antikvarijatima. Bio sam ponukan pročitati sve ono što je napisao i dublje proniknuti u njegovu misao. Pronalazio sam istinu, tjerala me da tragam dalje i upoznam autora. Zato se nekim knjigama uvijek vraća, jer provociraju, pomažu i bistre um.
Isus je kao Učitelj propovijedao i naučavao obilazeći sela i gradove. Njegova riječ je obuzimala srca slušatelja te su znali danima i umorni i gladni slušati njegove propovijedi viseći o njegovoj riječi. Toliko je snažna bila njegova besjeda da su se i vojnici vratili ne uhitivši ga po nalogu, nego su rekli: „Nikada nitko nije tako govorio.“ Nije pisao knjige, ali je u susretu s ljudima komunicirao i ako je netko htio čuti njegovu riječ trebao je doći u neposredan susret s njim. Nakon tri godine javnoga djelovanja došao je u Jeruzalem. Vjerski vođe, koji su predstavljali autoritet u tumačenju Zakona, htjeli su ga uhvatiti u riječi pa su slali svoje učenike koji su bili farizeji, a dolazili su i saduceji i pismoznanci kako bi s njim razgovarali i čuli izlaganje nauka. Glavna njihova okupacija bila je utvrditi da je on lažan učitelj i da se njegov nauk kosi s Torom. Tako su farizeji pristupajući mu nazvali ga učiteljem i htjeli ga politički kompromitirati pitajući ga je li dopušteno dati caru porez. On je prozreo njihovo licemjerje i dao im odgovor da su mu se divili. Nadalje, pristupili su mu i saduceji, isto ga nazvavši učiteljem, te su mu razložili slučaj žene koja je imala sedam muževa pitajući ga kojemu će mužu biti žena o uskrsnuću. Uzeli su zamršenu situaciju pretjeravši sa sedam muževa kako bi ga uhvatili u krivom tumačenju zakona.
Sve te razgovore slušao je jedan pismoznanac koji je vidio kako im je dobro odgovorio. Slušao je kako raspravljaju i vidio da im je dobro odgovorio. Ovdje vidjeti izražava se glagolom horao koji je više od fizičkog uvida i promatranja, znači i unutarnju spoznaju, razumijevanje koje izražava stvarnost vjerovanja. Nadalje, odgovoriti izražava se glagolom apokrinomai koji znači odgovoriti, uzvratiti ali u dubljem značenju i uzeti riječ jer se odnosi na raspravu i sud. Isusova riječ je bila ta koja je nadvisila umovanja farizeja i saduceja, njegov odgovor je nosio snagu argumenta, jer je tumačio Zakon kao onaj koji ima vlast. Dakle, pismoznanac je slušajući osvjedočio se da je istinito ono što Isus govori i dirnut ljepotom koju izgovara želi dublje ući u njegovu misao i nauk.
On mu pristupa sasvim jednostavno, bez laskavoga uvoda, ne zove ga u početku učiteljem kako su to napravili farizeji i saduceji, nego prelazi odmah na pitanje. Svjestan je iz prijašnjih primjera da Isus ulazi u dubinu i srž Zakona, postavlja mu jednostavno pitanje: „Koja je zapovijed prva od sviju?“ To je za Židova lagano pitanje, od 613 zakona, tu zapovijed je izgovarao najmanje dva puta u danu, a sadržana je u šema Izrael koja se nalazi u Ponovljenom zakonu (Pnz 6,4-9). Glagol šema znači čuj i taj glagol je postao naziv za molitvu koju je Židov molio ujutro i navečer. Isus mu odgovara prvim dijelom te molitve koja govori o ljubavi prema Bogu: svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, ali nadodaje i četvrti način iskazivanja ljubavi Bogu, a to je i iz svega uma svoga. Dopunja zakon, unio je novi element, a samo Bog može dirati u Zakon, jer ga je on i dao. Uz tu zapovijed odmah veže i drugu: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ Ljubav prema Bogu odražava se u ljubavi prema čovjeku. Izvorno se prevodi ljubit ćeš, slobodni Bog traži slobodan odnos. Ljubit ćeš jer si osvjedočen njegovom ljubavlju i brigom. Za um koristi se riječ dianoia koja uz misao, razumijevanje upućuje u dubljem značenju i na djelovanje, način razmišljanja i osjećanja, raspoloženje uma i srca – dakle, razum koji potiče na djelovanje, razum povezan sa srcem.
Ljubiti srcem znači ljubiti najdubljim čeznućem. Srce (kardia) ubrizgava krv po cijelom tijelu, omogućuje protok kisika svim stanicama organizma, održava cijeli sistem organizma na životu. Srce nosi krv koja znači život. Srcem ljubiti Boga znači ljubiti najvećom strasti i potrebom, dubokom čežnjom za Bogom koji daje život i usmjeriti život prema njemu. Ljubiti dušom Boga stavlja čovjekov identitet u jedinstvo s Bogom. Prepoznavanje i djelovanje u skladu s istinom da je Bog stvorio čovjeka. Ljubiti umom Boga znači razmišljanjem, idejama, odlukama i voljom ugoditi naumu Božjem, a ljubiti Boga svom snagom očituje se u djelovanju i radu kojim se surađuje s Bogom.
Odnos prema Bogu konkretizira se u ljubavi prema bližnjemu. Željeti i činiti bližnjemu sve ono dobro koje ga dovodi Bogu. Biti ruka koja podiže, uho koje sluša, srce koje suosjeća – biti čovjek bratu čovjeku! Tješiti zaplakane, nahraniti gladne, napojiti žedne – Krist u čovjeku vapi. Slušajući Božje upute upoznat ćemo ga i vidjet ćemo ga kao što jest.
