Prikazanje Gospodinovo

Četrdeset dana nakon rođenja prikazali su Josip i Marija Isusa u Hramu prema starom običaju koji se proteže daleko u prošlost.

Bog je pri izlasku iz Egipta poštedio židovske prvorođence. Od tada se svaki prvorođenac prikazuje Gospodinu uz prikladnu žrtvu. Kod tog su svetog čina Josip i Marija susreli proročicu Anu i starca Šimuna koji je napokon dočekao dan da u svoje staračke ruke primi „svjetlo na prosvjetljenje naroda“. Prvi i Drugi zavjet se ovdje susreću licem u lice. Cilj prikazanja u Hramu je prosvjetljenje božanskim svjetlom. Nakon što su Isusa kao svjetlo prepoznali Mudraci i pastiri, kao takvog prepoznaju ga i hramski ljudi i proroci. On postaje svjetlo svim ljudima i cijelom svemiru.

Svi smo mi prikazani Bogu: Sveti se nastanio u nama i posvetio nas. Crkva uz ovaj blagdan slavi i „Dan posvećenog života“, dan onih koji su se po snazi svoga krsnog obećanja na poseban način predali i posvetili Bogu u duhovnom staležu.

Ljudi posvećenoga života nastoje svoj život uskladiti s načelima Evanđelja i Isusovim savjetima. U nutarnjem biću sučeljavaju se ljudska bijeda i evanđeoski ideal, vlastita grešnost i Božja volja.
Svijet danas čezne za autentičnim navjestiteljima Riječi. Samo vatra može zapaliti, samo oduševljeni i čvrsto uvjereni mogu nekoga oduševiti evanđeoskim svjetlom.