Prepoznajemo li i mi Krista na svetoj misi? Vjerujemo li da je to isti onaj Krist o kojem smo slušali ili ćemo slušati u evanđelju?
Vjerujem kako se često možemo pronaći u ovoj dvojici učenika. Oni nisu bili svjesni da je Krist zapravo onaj stranac pokraj njih, tj. nisu ga prepoznali u čovjeku pokraj sebe. Taj vid Kristove prisutnosti je i meni osobno najteži. Zamisliti da je Isus u crkvi, u tabernakulu više-manje i nije tako teško, jer je to ipak Božji hram. Osjetiti Kristovu prisutnost u blizini nekog čovjeka koji živi svetim životom također može proći, jer iz njega isijava dobrota, mir, radost... Međutim, vjerovati da je Krist u svakoj osobi pokraj mene, čak i u onoj koja nas užasno živcira, koja non-stop nešto žuga, koja je ogorčena na sebe i na cijeli svijet, koju jednostavno ne podnosimo, koja možda i ne vjeruje u Krista, je stvarno teško. A ipak na to smo pozvani, jer svi smo mi djeca Božja. Sve nas jednako ljubi jer je i umro za sve nas. Stoga je i jednako prisutan u svakome od nas. Ove nedjelje budimo iskreni prema sebi i zapitajmo se koliko se zaista trudimo prepoznati Isusa u ljudima oko nas? Koliko puta je Krist otišao od nas, a da ga nismo ni pozdravili, a kamoli zamolili da ostane s nama? Jesmo li skloni samo osuđivanju drugih ili se pak trudimo prići bliže i onima koji nam nisu dragi?
Evanđelje govori kako je Krist najprije tumačio Pisma učenicima, a zatim je večerao s njima i oni ga prepoznaše u lomljenju kruha. Tumačenje Pisama i lomljenje kruha je čista slika euharistije (služba Riječi i euharistijska služba) i to je taj drugi vid Kristove prisutnosti koju danas pred nas stavlja evanđelje. Nastavimo dalje sa pitanjima: Prepoznajemo li i mi Krista na svetoj misi? Vjerujemo li da je to isti onaj Krist o kojem smo slušali ili ćemo slušati u evanđelju? Vjerujemo li da je to isti onaj Krist koji je živio prije dva tisućljeća, koji je ubijen, pokopan i uskrsnuo, a koji i danas živi? Kakav je naš odnos prema svetoj misi? I na kraju uz sve ove silne upitnike, na koje i sam ne znam potpuno jasno odgovoriti, želio bih napomenuti kako trebamo imati na umu jednu činjenicu: da bismo prepoznali Krista moramo ga najprije upoznati. To se ostvaruje samo kroz naš osobni odnos prema Njemu, kroz slušanje Njegova glasa, kroz otvorenost Njegovoj milosti, jer i On sam je rekao: Evo, stojim pred vratima i kucam. Ako tko posluša moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njime, i on sa mnom. I tek onda kada ga upoznamo moći ćemo ga prepoznati u čovjeku kraj sebe.
