Isus i Marija su na svadbi u Kani Galilejskoj. Marija primjećuje da je nestalo vina. I Isus, pretvorivši vodu i vinu, spašava situaciju. Dakle, Isusovo prvo čudo.
Isus je volio vinograde i vino. Jedna od njegovih najizazovnijih parabola zbiva se upravo u vinogradu. Ma znate ono… Lijenčine koji dolaze raditi zadnji sat radnog vremena u vinograd primaju isto kao i oni koji su došli prvi i radili cijeli dan. Pa onda imamo Kanu Galilejsku, gdje se Isus pokazuje kao odličan poznavatelj dobroga vina. Dokazuje nam to šef sale koji se čudi zaručniku što najbolje vino iznosi tek pri kraju svadbe. Uostalom, mesijanska vremena, kažu Proroci, karakterizira i obilje vina. Ima smisla.
Isus je volio i svadbe (sve mi se više čini da se kod Isusa sve vrti oko vina i svadbi): On je Zaručnik koji je došao po svoju Zaručnicu (Iv 3, 29), pa onda Isusu je Kralj priredio svadbenu gozbu (Mt 22, 1) i, na koncu, u Otkrivenju je cijela naša povijest opisana kao priprava za svadbenu gozbu nebeskog Janjeta (21, 9). Uostalom, Isus je svoje prvo čudo učinio upravo na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2, 11). Kažu da se prvi uvijek pamti, a Isusov prvijenac nije bio oživljavanje mrtvaca, egzorcizam i oslobođenje opsjednutog ili pak ozdravljenje bolesnog nego upravo pretvaranje vode u vino. Čisto da ne pokvari veselje na svadbi.
Takav Isus pobožnjacima nije bio dovoljno pobožan. Proždrljivac i pijandura. Tako su ga nazivali. Okej. Ne baš takvim rječnikom, ali smisao je tu. No, kako su došli do tih pretpostavki? Isus, jednostavno rečeno, nije dopuštao da se Boga promatra kao nekakvog prosijedog starca koji samo sjedi, zapovijeda ("Do this, do that!") i beskompromisno kažnjava propušteno, kako su ga prezentirali farizeji. Farizeji k'o farizeji: čim ne razmišljaš k'o mi, ne gine ti… nešto nezgodno. Nisam stručnjak, ali sve mi se više čini kako Isus ne želi da se okrenemo od Boga kad feštamo ili nešto slavimo, kao da je to nešto protiv Božje volje. Bog je ipak Ljubav.
Da prijeđemo na stvar… Isusova i Marijina prisutnost u Kani Galilejskoj i njihovi zahvati oslikavaju njihovu ulogu u našim životima. Isus je pokazao koliko mu je stalo čovjeka zaista usrećiti, pokazati mu put do punine života, a Marija se pokazala kao vjerna tumačiteljica Isusove volje. Ona majčinskim okom promatra situaciju i želi spriječiti potencijalnu nezgodu. Ona isto tako svojim majčinskim okom vidi sve moje potrebe i svojim me srcem prati na mom životnom putu.
"Što god vam rekne učinite!" – ključ današnjeg Evanđelja. Bog ne želi učiniti čudo bez našeg sudjelovanja. Isus u svim svojim čudima od prisutnih zahtjeva vjeru. Ne traži on puno. On traži ono malog ljudskog: malo vode (u ovom slučaju tri bačve vode), nepodijeljenu vjeru i povjerenje u Njegov naum. Zar je to previše?
Isus je volio i svadbe (sve mi se više čini da se kod Isusa sve vrti oko vina i svadbi): On je Zaručnik koji je došao po svoju Zaručnicu (Iv 3, 29), pa onda Isusu je Kralj priredio svadbenu gozbu (Mt 22, 1) i, na koncu, u Otkrivenju je cijela naša povijest opisana kao priprava za svadbenu gozbu nebeskog Janjeta (21, 9). Uostalom, Isus je svoje prvo čudo učinio upravo na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2, 11). Kažu da se prvi uvijek pamti, a Isusov prvijenac nije bio oživljavanje mrtvaca, egzorcizam i oslobođenje opsjednutog ili pak ozdravljenje bolesnog nego upravo pretvaranje vode u vino. Čisto da ne pokvari veselje na svadbi.
Takav Isus pobožnjacima nije bio dovoljno pobožan. Proždrljivac i pijandura. Tako su ga nazivali. Okej. Ne baš takvim rječnikom, ali smisao je tu. No, kako su došli do tih pretpostavki? Isus, jednostavno rečeno, nije dopuštao da se Boga promatra kao nekakvog prosijedog starca koji samo sjedi, zapovijeda ("Do this, do that!") i beskompromisno kažnjava propušteno, kako su ga prezentirali farizeji. Farizeji k'o farizeji: čim ne razmišljaš k'o mi, ne gine ti… nešto nezgodno. Nisam stručnjak, ali sve mi se više čini kako Isus ne želi da se okrenemo od Boga kad feštamo ili nešto slavimo, kao da je to nešto protiv Božje volje. Bog je ipak Ljubav.
Da prijeđemo na stvar… Isusova i Marijina prisutnost u Kani Galilejskoj i njihovi zahvati oslikavaju njihovu ulogu u našim životima. Isus je pokazao koliko mu je stalo čovjeka zaista usrećiti, pokazati mu put do punine života, a Marija se pokazala kao vjerna tumačiteljica Isusove volje. Ona majčinskim okom promatra situaciju i želi spriječiti potencijalnu nezgodu. Ona isto tako svojim majčinskim okom vidi sve moje potrebe i svojim me srcem prati na mom životnom putu.
"Što god vam rekne učinite!" – ključ današnjeg Evanđelja. Bog ne želi učiniti čudo bez našeg sudjelovanja. Isus u svim svojim čudima od prisutnih zahtjeva vjeru. Ne traži on puno. On traži ono malog ljudskog: malo vode (u ovom slučaju tri bačve vode), nepodijeljenu vjeru i povjerenje u Njegov naum. Zar je to previše?
