Mnoštvu koje je išlo za njim Isus je govorio o Kraljevstvu Božjemu. Koristio se jednostavnim riječima i prispodobama uzetima iz svakodnevnog života, a ipak je njegov govor imao poseban čar.
Liturgija Riječi Dvadeset druge nedjelje kroz godinu poziva nas na držanje i obdržavanje Božjih zakona, ali obdržavanje tih zakona mora biti ne samo vanjsko nego zahtijeva od nas prisan suodnos...
Svaki naš izravni govor o Bogu, na kraju krajeva, nije govor nego samo pokušaj govora. Zapravo, to je naše ljudsko mucanje.
Učenicima koji su mogli biti zbunjeni skromnim počecima njegove službe, Isus iznosi dvije prispodobe: sjemenu žita i gorušičinu zrnu, što niču i rastu i onda kada se nitko o tome...
Današnji je čovjek više nego ikada uspio zagospodariti prirodom: zaustavlja i preusmjerava rijeke, kroti vjetrove, suši jezera, potapa polja, pretvara šume u obradiva zemljišta, uspijeva predvidjeti kakvo će biti vrijeme.
Čitajući ovaj evanđeoski ulomak u kojem nas evanđelist Marko izvještava o prestanku krvarenja neke žene i vraćanja u život Jairove kćeri mogli bismo reći kako tu nema ništa novo. Šablon...
Započnemo li nekakav projekt ili skujemo kakav plan, prihvaćamo rizik i mogućnost neuspjeha. Neuspjesi se događaju: nekom više, nekom manje. Bitno je da nitko nije imun na njih.
Čitajući ovaj ulomak Ivanova Evanđelja mnogi će svoju pozornost zadržati samo na Tomi zanemarujući ostale bitne dijelove samoga teksta.
Isus nije individualist. On svoje poslanje ne izvršava sam. Okuplja skupinu svojih prijatelja kako bi oni bili s njim, kako bi oni "vidjeli Boga" te, nakon toga, naviještali Radosnu vijest.