U Njegovim su rukama prošlost i budućnost, a nama je podario sadašnjost i mogućnost da mu same sebe predamo u Njegove sigurne ruke govoreći s Marijom: „(…) neka mi bude...
Dobro je još jednom ponoviti što dobivaju oni koji Krista primaju, koji dopuštaju zarobiti se njegovom beskrajnom ljubavlju i koji postaju njegovi: A onima koji ga primiše podade moć da...
Pođimo na svoje hodočašće u svoj Betlehem. Pronađimo Ga i darujmo mu ono što imamo.
I možda najučinkovitiji lijek protiv svih bolesti današnjice i protiv ove na početku navedene je mijenjati se. Uvijek i iznova se mijenjati.
Mjera poznavanja Isusa očituje se u mjeri moga odnosa prema drugima. Osoba duboko dotaknuta osobom Isusa nosi ga drugoj osobi. Tako se svjedoči.
Isus traži da se oslobodimo robovanja navikama. Ne traži on nešto što bi za nas bilo loše, nego traži od nas iskorak iz sigurnosti u ono što ne znamo.
Pozvani smo na to da jedni drugima, ali i sami sebi, budemo Ivan Krstitelj kako bismo se ispravno pripremili za dolazak Gospodnji koji radostan hita da nas spasi.
Zašto bih ti vjerovao? Vjerojatno zato što smo jedni drugima potrebni. Vjerojatno zato što je Isus stavio sve svoje u Očeve ruke; vjerojatno zato što je Isus sve svoje predao...
Ostaje na nama da se borimo, da životom svjedočimo te u svemu tome postojani ostanemo.