No, ova Isusova rečenica se probija kroz daljinu već 2000 godina i danas odjekuje tako snažno. Ali, tko ju danas još čuje? Svi smo zauzeti nečim „važnijim“.
Bog ne blefira! On ne daje prazna obećanja. On ispunja svoju Riječ.
Kristovo je uzašašće, kako nam govori današnja zborna molitva, i naše uzdignuće.
Sva svoja obećanja prema nama je izvršio. Red je na nama. Sve nam je dano – samo to trebamo prihvatiti i pripremiti se na žrtvu koja nas neće zaobići te...
Uskrsnuće je prijelaz iz uskoće življenja u bujnost Života.
Njegova logika nije kao naša. I tu ćemo uvijek izgubiti. Jer Bog vidi srce, On zna što je u dubini.
Zato smijemo smatrati kako Isus plače s nama u svim našim životnim poteškoćama i raduje se s nama u svim našim radostima.
U prihvaćanju križeva koje nam život nosi, mi otkrivamo radost vjere i smisao našeg postojanja.
Kušnja je bitni dio Božje pedagogije kojom odgaja nas, svoje sinove i kćeri, jer kao što ni u izvanjskoj prirodi, tako ni u čovjeku ništa ne raste bez muke.