Evanđeoski odlomak 33. nedjelje kroz godinu A donosi poznatu prispodobu o talentima...
U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: Čovjek, polazeći na put, dozva sluge
i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan
– svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata
odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne
druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri
novac gospodarov.
Nakon dugo vremena
dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio
pet talenata i donese drugih pet govoreći: „Gospodaru! Pet si mi talenata
predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!“ Reče mu gospodar: „Valjaš,
slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi
u radost gospodara svoga!“ Pristupi
i onaj sa dva talenta te reče: „Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo,
druga sam dva talenta stekao!“ Reče mu gospodar: „Valjaš, slugo dobri i
vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost
gospodara svoga.“
A pristupi i onaj
koji je primio jedan talenat te reče: „Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog,
žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i
sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!“ A gospodar mu reče: „Slugo zli i
lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je
dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s
dobitkom.Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset.
Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji
nema oduzet će se i ono što ima.
A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje
će biti plač i škrgut zubi.“ (Mt
25, 14-30)
Pred
sami kraj liturgijske godine Crkva pred nas stavlja čitanja koja nas potiču na
razmišljanje o tome kako koristimo darovano nam vrijeme. Želi nas pripremiti na
dolazak Gospodnji i toliko oko toga nastoji jer ne želi da bilo tko od nas
propadne. Evanđeoski ulomak ove nedjelje nam govori da izbjegavanje loših djela
i ne činjenje dobrih nije baš dobar izbor za kršćanina. Za njega nema opcijâ –
u svakom trenutku pozvan je birati dobro. Ne smije stati jer će onda činiti
isto što i ovaj treći sluga. Kao kršćani moramo se odazivati na svaki poziv
dobra i koristiti one darove koje nam je Gospodin udijelio. Svi darovi koje
imamo su tako, po Božjoj promisli, raspoređeni da mogu biti na služenje svima.
Nije u redu ni prema nama ni prema Gospodinu ako svoje darove ne koristimo.
Zadržavamo ih samo za sebe i tako postajemo sebični.
Možda
ih se bojimo upotrijebiti jer mislimo da drugi imaju puno bolje darove pa nismo
potrebni drugima. Majka Terezija ima lijepu misao kao protuargument na taj
strah: Ti možeš učiniti nešto što ja ne
mogu. Ja mogu učiniti nešto što ti ne možeš. Ali, zajedno možemo učiniti nešto
lijepo za Gospodina. I u pravu je. Ako ti je Gospodin dao neki dar onda
želi od tebe da ga i upotrijebiš. Tebi se možda čini nevažan, ali u Gospodnjim
očima je jako važan i trebaš mu baš ti da ga pokažeš svijetu.
Svatko
od nas u svakom trenutku ima neki izbor: činiti dobro ili izbjegavati zlo. Ovaj
evanđeoski ulomak nas uči da samo izbjegavanje zla nije dobro i da ne donosi
ništa dobroga. Moramo se neprestano odazivati na svaki poziv dobra i na taj
način činiti ovaj svijet boljim. Moramo pomagati jedni drugima u potrebama i
širiti ljubav među ljudima. Nismo pozvani da samo stojimo po strani i čekamo da
netko drugi nešto učini umjesto nas. Neće nam nitko umjesto nas zaslužiti
mjesto u Božjem kraljevstvu. Sami moramo biti one promjene koje želimo vidjeti
u svijetu. Budemo li samo čekali da netko drugi nešto učini – svi će nas
preteći u Kraljevstvu nebeskom. Propustit ćemo svaku priliku koju nam je Gospodin
pripremio kako bismo iskoristili onaj dar koji samo mi imamo.
Postoji
trenutak koji je tu samo zbog tebe. Ako si prepoznao svoj talent, onda ćeš lako
prepoznati i trenutak kada ga trebaš pokazati. Tek kada talent upotrijebiš – on
će se umnožiti. Baš kao i ljubav. I ona se umnaža dijeljenjem. A, budemo li
ljubili i činili ono za što smo stvoreni – imat ćemo milost čuti one riječi: Valjaš slugo dobri i vjerni! U malome si bio
vjeran nad mnogim ću te postaviti!
Zar
to nije vrijedno toga da bolje upoznamo sami sebe; da shvatimo što to mi imamo
a da drugi nemaju i da to odlučimo upotrijebiti? Možda neće biti lako u prvim
trenutcima ali, za vječnost se isplati učiniti takvo što. Upoznati sebe je
velik zadatak. Spoznati što Gospodin od nas želi pola je puta do toga da to i
učinimo. Zato, ne gubimo vrijeme. Jer, dan
Gospodnji dolazi kao kradljivac.
