Isusovo krštenje početak je Njegova javnog djelovanja, a Isusovo je javno djelovanje na jedan svojstven način početak novoga stvaranja te uspostava sasvim novoga doba u čovjekovoj povijesti.
Isus silazi u vodu da bi bio kršten, ne da bi bio potreban krštenja, nego da bi čovjek zajedno s njime mogao sići kako bi po izlazu iz vode, opran od nečistoće grijeha, mogao ustati na novi život. Plodovi su takvog Isusova djelovanja "otvorena nebesa i Duh poput goluba koji silazi na nj" (Mk 1, 10). Isus je meni (čovjeku) širom otvorio vrata neba, a to je samo po sebi poziv na ulazak. Golub, koji silazi iz otvorenih vrata neba, kao takav je simbol mira. Kao što je golubica još mnogo prije u Noino vrijeme navijestila kraj potopa, tako i sada naviješta jedno novo, drugačije vrijeme - vrijeme mira i obnove koje se po Isus Kristu, koji preuzima na sebe poslanje Sluge Jahvina o kojem Izaija govori, počinje uspostavljati između Boga i čovjeka. Upravo u Duhu mira kojega Otac šalje ostvaruje se taj novi suživot Boga i čovjeka koji se prelijeva sve do u vječnost. Na ovom je istom mjestu, Jordanu, Jošua uveo Izrael u Obećanu zemlju, ali Isusa ide još dalje. Zato Isus, kao novi Adam, na istoj toj rijeci otvara nebo uvodeći nas u obećanu nebesku domovinu.
