U Njegovim su rukama prošlost i budućnost, a nama je podario sadašnjost i mogućnost da mu same sebe predamo u Njegove sigurne ruke govoreći s Marijom: „(…) neka mi bude po riječi tvojoj.“ (Lk 1, 38).
Ovih dana, ako smo samo otvorili novine, otišli na internet, upalili tv, gotovo odmah nas je dočekala vijest: „Dočekajte najluđu noć u godini…“, „Doživite najbolji provod uz…“, „Zakoračite u Novu sa…“ i tako bezbroj vijesti vezanih uz tu Novu. Međutim čini se da najčešće ta najluđa noć u godini za sobom vuče najgori dan kada se kajemo za gluposti koje smo napravili čekajući samo jednu sekundu koja će tu istu godinu učiniti prošlom. Nameće se nekoliko logičkih pitanja, primjerice, koji je povod tolikog slavlja? Je li stara godina bila toliko loša da svi jedva čekamo da prođe, premda je u ovoj godini izabran papa Franjo, Hrvatska nogometna reprezentacija izborila nastup na svjetskom prvenstvu, Nezavisni intelektualci nas darovali sa dva nova video klipa, Hrvatska ušla u EU… Možda očekujemo da će se u sljedećoj godini dogoditi neko čudo koje će nas izbaviti od sadašnjih patnja i nevolja, gdje ćemo svi živjeti sretno i zadovoljno? Osobno nemam ništa protiv takvih slavlja, čak štoviše i sudjelujem u njima, ali ipak smatram važnim promisliti o smislu te nove godine.
Za mene je uvijek ta nova godina značila neki novi početak, novu priliku. Ono sv. Franje: „Krenimo braćo iznova, jer do sada nismo ništa ili smo malo toga učinili!“. Stoga je od osobite važnosti znati s kime ulazimo u tu novu godinu, koga izabiremo za suputnika u tom hodu koji traje 365/366 dana. Držim kako središnji događaj nove godine nije veseli doček i druženje, pa čak ni obiteljsko okupljanje nego, kao i uvijek za kršćanina, sveta misa. Promišljajući tako, mislim da će nam biti jasnije zašto Crkva baš na taj dan stavlja slavlje Marije Bogorodice. Kao da nam, na početku nove godine, želi pokazati kako je upravo Marija, majka Sina Božjega, ona koja nam treba biti zvijezda vodilja, ona kojoj trebamo prepustiti svoje početke, jer je ona Isusova i naša majka, a taj dar baštinimo od samoga Isusa, koji nam ju je darovao kao posljednji i najljepši dar dok je izdisao na drvetu križa. Ona je uvijek tu da nas zagovara kod svoga Sina, pa čak i onda kada nam se situacija čini bezizlazna, sjetimo se samo svadbe u Kani Galilejskoj. Marija ne samo da je posredovala kod Isusa za obitelj koja se nalazila pred velikom sramotom zbog nestanka vina, nego je ona i vjerovala namjesto njih.
Današnje evanđelje otkriva nam utemeljenje njene vjere, i to rečenicom: Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Marija, nakon što je rodila Isusa, nije bila samo pasivni promatrač, nego je aktivno sudjelovala u životu svoga Sina, promišljajući i proživljavajući svaku njegovu riječ, gestu, djelo. Smatram kako je potrebno da i mi, potaknuti primjerom Majke, neprestano osluškujemo Božji glas i razmišljamo i provodimo ono što nam je darovano u evanđeljima, jer evanđelje nije samo mrtvo slovo koje sadrži dobar životni program, ono je nešto puno više, to je živa Božja riječ koja raste u onima koji joj se otvore. Stoga, otvorimo se Bogu, i opašimo svoje bokove istinom, obucimo oklop pravednosti, obujmo noge spremnošću za Radosnu vijest - mir, uzmimo veliki štit - vjeru i prihvatimo kacigu i mač Duha, to jest riječ Božju (Usp. Ef 6, 14-18) i krenimo radosno, bez straha u godinu pred nama, osluškujući riječi koje je anđeo uputio Mariji: „Ne boj se (…)“ (Lk 1, 30). Što se tiče stare godine, pohranimo u naša srca sve ono što nam je Gospodin podario kroz sve prošle godine našega života i prebirimo to, po uzoru na našu Nebesku Majku, u svojoj nutrini u trenucima kad nam se ova nova godina učini bezizlaznom. Mir i dobro! Sretna vam nova godina.
Ako vam se, kao meni ovo čini nedorečenim, smatram da je tako i bolje. Bilo kakve analize stare i nade naspram nove godine su pomalo izlišne. Čovjek nema posljednju riječ u procjenjivanju prošlosti a pogotovo nema čvrste osnove za govor o budućnosti. Samo Gospodin vidi kakva je uistinu bila prošla i što nas čeka u sljedećoj. Na nama je tek da mu se stavimo na raspolaganje u vremenu koje nam daje. U Njegovim su rukama prošlost i budućnost, a nama je podario sadašnjost i mogućnost da mu same sebe predamo u Njegove sigurne ruke govoreći s Marijom: „(…) neka mi bude po riječi tvojoj.“ (Lk 1, 38).
