Nedjelja Krista Kralja

Ova zadnja nedjelja u ovoj liturgijskoj godini posvećena je Kristu Kralju svega stvorenja. Papa Pio XI. uvodi je u liturgijsku godinu 1925. Papa uvodi ovu svetkovinu kao odgovor na djelovanje totalitarnih režima koji su prošlo stoljeće natopili krvlju milijunima nevinih ljudi.

Nasuprot takvim režimima i njihovim vođama Pio XI. pred kršćane stavlja sliku Krista Kralja i to baš onakvu kako je predstavlja današnje evanđelje (Lk 23, 35-43)

Od početka svog javnog djelovanja do smrti središnja tema Isusovog propovijedanja je kraljevstvo Božje. Da bi svojim slušateljima približio stvarnost Božjeg kraljevstva Isus se služi raznim prispodobama, ali i čudesima kao znakovima toga kraljevstva.
No, Isusovi slušatelji njegovu poruku očito nisu razumjeli. Oni su tražili kralja, onakvog kakvih je u ono vrijeme bilo na desetke ili stotine po svijetu. Isusovi zemljaci su tražili kralja koji će ujediniti sav Izrael i krenuti u oslobođenje zemlje od rimskog okupatora. Čak su i samog Isusa htjeli zakraljiti, nakon što ih je čudesno nahranio kruhom, no on im je umakao i povukao se u osamu (Iv 6, 15). U njihovoj svijesti bila je slika obnove slavnog Davidova kraljevstva, povratak na stare granice, nekada velike i moćne države Izrael, a u ušima su im odzvanjale riječi prorokâ da će se to kraljevstvo jednog dana obnoviti. Zaslijepljenost pojmom zemaljskog kraljevstva nije im dala otkriti stvarni smisao proročkih navještaja, a ni Isusova propovijedanja. U 2. poglavlju Matejeva evanđelja vidimo kako je Herod pobio nevinu djecu tražeći "novorođenoga židovskog kralja", u strahu da taj njemu i njegovim nasljednicima ne ugrabi prijestolje. Ni Pilat, ni njegovi vojnici ne razumiju kakav je to Isus kralj i kakvo je njegovo kraljevstvo. Zato su ga ismijavali gledajući ga krvava i izmučena, osuđena na smrtnu presudu koja mu stoji iznad glave: kralj židovski. Božja se pobjeda i kraljevanje ne ostvaruje mačem i silom, nego poniženjem iz ljubavi prema čovjeku. Zato su privilegirani za Božje kraljevstvo upravo oni maleni, prezreni i odbačeni, kojima je jednina utjeha Bog.

Kakvo je Božje kraljevstvo? Božje kraljevstvo je vladavina jednakosti, pravde i ljubavi među ljudima, kao i vladavina ljubavi između Boga i čovjeka. Božja vladavina nije za nas poniženje, već je slobodno izvršavanje Isusove zapovijedi ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. Isus nam daje do znanja da je kraljevstvo Božje već u nama, a mi spoznajući i prihvaćajući Božju volju trebamo mu dopustiti da raste i da se širi na druge ljude, pospješujući tako ostvarenje Božjeg kraljevstva u vječnosti. I mi svakodnevno u Gospodnjoj molitvi molimo "dođi kraljevstvo tvoje". To znači da želimo da to kraljevstvo zavlada u nama i među nama. Shvatimo Gospodinov navještaj Božjeg kraljevstva i nemojmo dopustiti da nam svakodnevne brige za ovozemaljski život smetnu s uma da je "naša domovina na nebesima" (Fil 3, 20), gdje vlada vječni mir i sreća, te blaženo jedinstvo Boga i njegova ljubljenog stvorenja, čovjeka, a tamo stižu oni koji se za svoga života na zemlji svakodnevno uključuju u Božji plan uspostave njegova kraljevstva ljubeći njega i svoje bližnje. Živeći tako nećemo proživjeti ovaj život kao besciljne skitnice trošeći se svaki dan za propadljiva dobra, koja nam u času odlaska s ovoga svijeta više ništa neće predstavljati, već kao ljudi koji imaju pred sobom jasan cilj: postići vječno blaženstvo koje nam je pripravljeno već od početka svijeta. Živeći tako lakše ćemo proći ovom zemljom natopljenom krvlju i suzama ispunjenom strahom i tjeskobom, jer pred očima imamo Isusovo obećanje da će ući u kraljevstvo Božje svi oni koji trpe zlo i nepravdu na ovome svijetu, kao i oni koji nastoje oko dobra (Mt 5, 3-12).