Današnji je čovjek više nego ikada uspio zagospodariti prirodom: zaustavlja i preusmjerava rijeke, kroti vjetrove, suši jezera, potapa polja, pretvara šume u obradiva zemljišta, uspijeva predvidjeti kakvo će biti vrijeme.
Čovjek je osvojio najviše vrhunce svijeta, spustio se u mračne morske dubine, oplovio sva mora… Gotovo da nema ništa u prirodi što čovjek nije proučio i pokušao okrenuti u svoju korist. No, često smo svjedoci kako priroda zna biti jako neugodna, te iznenada pokazati svoju neukrotivost i snagu. Ne samo da se čovjekovo gospodstvo nad prirodom pokazuje jalovim, nego i čovjekovo gospodstvo nad samim sobom.
Današnje evanđelje koje govori o oluji na Galijlejskom jezeru često može biti slika čovjekova života. Naš je život plovidba s jedne obale na drugu. Za vrijeme te plovidbe nerijetko se pojave strašni valovi koji nam prijete potopom i brodolomom. Takve životne situacije su doista česte. Čovjek se osjeća nemoćnim, gubi kontrolu nad stvarima i nad samim sobom, na kraju dolazi i pitanje o smislu života, na koje najčešće ne uspijeva sam sebi odgovoriti. Vjerujem da smo imali iskustvo kada smo se pokazali kao loši gospodari svoga vlastitog života. Uvidjeli smo da naše vlastite snage jednostavno nisu dovoljne da bismo nastavili dalje. Jedini oslonac u takvim situacijama je Bog. Jedini on može dati odgovor na životna pitanja, smiriti opasnu oluju i usmjeriti našu lađu u pravome smjeru. Ponekad se čini kao da On spava, kao da ne mari što ginemo. No, Bog samo ispituje našu slabu vjeru želeći je ojačati i uvećati. On je istinski gospodar nad svime što je stvorio, premda je svakome stvorenju dao određenu autonomiju. Posebno je Bog obdario čovjeka. Povjerio mu je zemlju da je obrađuje, dao mu je razum i slobodu. Posljedica je istočnoga grijeha da čovjek zlorabi svoj razum i slobodu, postavši tako neprijatelj prirodi, sebi i Bogu. Bog hoće pomoći svakome čovjeku, želi svakoga izbaviti iz oluje i spasiti od potopa, ali Bog poštuje slobodu čovjeka. Potrebno je Bogu u slobodi vjerovati. Iako se čini da ponekad spava, on je tu. On odgoni strah, utišava morske valove i vodi nas u sigurnu luku vječnosti.
Današnje evanđelje koje govori o oluji na Galijlejskom jezeru često može biti slika čovjekova života. Naš je život plovidba s jedne obale na drugu. Za vrijeme te plovidbe nerijetko se pojave strašni valovi koji nam prijete potopom i brodolomom. Takve životne situacije su doista česte. Čovjek se osjeća nemoćnim, gubi kontrolu nad stvarima i nad samim sobom, na kraju dolazi i pitanje o smislu života, na koje najčešće ne uspijeva sam sebi odgovoriti. Vjerujem da smo imali iskustvo kada smo se pokazali kao loši gospodari svoga vlastitog života. Uvidjeli smo da naše vlastite snage jednostavno nisu dovoljne da bismo nastavili dalje. Jedini oslonac u takvim situacijama je Bog. Jedini on može dati odgovor na životna pitanja, smiriti opasnu oluju i usmjeriti našu lađu u pravome smjeru. Ponekad se čini kao da On spava, kao da ne mari što ginemo. No, Bog samo ispituje našu slabu vjeru želeći je ojačati i uvećati. On je istinski gospodar nad svime što je stvorio, premda je svakome stvorenju dao određenu autonomiju. Posebno je Bog obdario čovjeka. Povjerio mu je zemlju da je obrađuje, dao mu je razum i slobodu. Posljedica je istočnoga grijeha da čovjek zlorabi svoj razum i slobodu, postavši tako neprijatelj prirodi, sebi i Bogu. Bog hoće pomoći svakome čovjeku, želi svakoga izbaviti iz oluje i spasiti od potopa, ali Bog poštuje slobodu čovjeka. Potrebno je Bogu u slobodi vjerovati. Iako se čini da ponekad spava, on je tu. On odgoni strah, utišava morske valove i vodi nas u sigurnu luku vječnosti.
