On je onaj koji oživljuje, brani, tješi, rasvjetljuje tamu, donosi istinu, budi svaku nadu i potiče na promjenu. Dopustimo Duhu Svetomu da uđe u naša srca i nastani se u dubini naše duše kako bi postali gorući svjedoci Isusa Krista u svakodnevnom životu i plamenom ljubavi Božje zahvaćali ljude oko sebe.
Iv 20, 19-23
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Nedjelja je Pedesetnice. Iako ćemo danas na mnogo mjesta pročitati kako Crkva na Duhove slavi svoj rođendan, to baš i nije teološki ispravno. Naime, Crkva je rođena na križu Velikoga petka, iz probodenoga boka Kristova iz kojega su potekli krv i voda. To je rođenje Crkve, a danas se Crkva pokazala svijetu po Duhu Svetomu. Kao što majka nosi svoje dijete u utrobi devet mjeseci, rađa na svijet i pokazuje ga, tako i Crkva. Ona se danas pokazuje i prepoznaje! Vidimo Crkvu u pravome smislu riječi, kao zajednicu vjernika jer svi su bili okupljeni na jednom mjestu oko istoga. „Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.“ (Dj 2,2-1) Učenici su bili okupljeni kao da su znali da nešto ima doći, a Djela apostolska nam daju prelijepu sliku o tome: „I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.“ (Dj 2,2-5)
Učenici danas primaju dar Duha Svetoga. Cijelo Ivanovo evanđelje nam govori o dolasku Duha Svetoga i upravo danas se to ostvaruje. Duh Sveti silazi na one koji su u strahu bili zatvorili vrata. Vidimo učenike koji su preplašeni, u strahu za vlastiti život. Isus staje među njih i govori im: „Mir vama!“ U njihove strahove i tjeskobe Isus donosi svoj mir, nadu i sigurnost. I danas Isus ovome svijetu daje svoj mir. Često toga mira nismo svjesni, jer mediji vrve od loših vijesti, rata, nasilja, strahova… Kada su učenici shvatili da je Isus živ, njihova radost je bila velika jer je pobijeđen svaki strah i tjeskoba. Upravo smo i mi danas pozvani prihvatiti da je Isus živ i među nama, te da nam i danas šalje svoga Svetoga Duha, upravo onako kako je to učinio svojim apostolima. Nemamo se čega bojati, iako moćnici ovoga svijeta misle da je sve u njihovim rukama, Isus nam jasno kaže: „Ne boj se stado malo!“ (Lk 12,32) Kada otkrijemo Kristov mir, koji samo on može dati, naša sigurnost postaje poput sigurnosti malenog djeteta koje sigurno prebiva u naručju majke ne bojeć se nizašto. Danas toliko puno pričamo o Isusu, a zapravo smo toliko malo ili skoro nikako s njim. Ponekad kao da je naš duhovni život, molitve, odlasci na misu, sveden samo na to da se odradi. Dosadno nam je družiti se s Isusom i biti u njegovoj prisutnosti. Možemo po cijeli dan ljenčariti i tipkati na mobitel, a kada treba izdvojiti vrijeme za Boga i bližnjega pored sebe, naći ćemo mnogo razloga i izlika da to ne napravimo. Nije dovoljno samo kognitivno znati da nam je Isus blizu i da nam donosi mir kao i učenicima, već treba njegovati taj odnos i ulagati u njega. Zato nam je Duh Sveti potreban kako bi nas vodio i poučavao, kako bi nam bio oslonac i kormilar kada nas udaraju valovi ovoga svijeta.
Isus svojim učenicima daje poslanje i šalje ih u svijet kao što je i njega poslao Otac nebeski. Obećao je da ih neće ostaviti kao siročad (Iv 14,18). U svojoj velikosvećeničkoj molitvi govori kako je On onaj koji ih čuva, ali da sada ide Ocu i šalje im Branitelja koji će s njima ostati zauvijek. Svi smo mi primili taj dar, najprije svojim krštenjem, a na poseban način u svetoj potvrdi. Primamo Duha Svetoga svakodnevno u presvetoj euharistiji, u osobnoj i zajedničkoj molitvi, svaki put kada otvorimo svoje srce i prepustimo se njegovom djelovanju. Sv. Pavao lijepo piše u poslanici Rimljanima kada kaže: „Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.“ (Rim 5,5)
Nastojmo živjeti svijest da je Duh Sveti među nama svakoga dana. Nije nestao iz ovoga svijeta nakon silaska na apostole, već se uprisutnio u ljudskoj povijesti i kroz cijelu povijest Crkve izlijeva obilne darove na mnoge koje hoće. On je onaj koji oživljuje, brani, tješi, rasvjetljuje tamu, donosi istinu, budi svaku nadu i potiče na promjenu. Dopustimo Duhu Svetomu da uđe u naša srca i nastani se u dubini naše duše kako bi postali gorući svjedoci Isusa Krista u svakodnevnom životu i plamenom ljubavi Božje zahvaćali ljude oko sebe. Posvijestimo si kako pečat dara Duha Svetoga ne traje samo na dan naše potvrde, nego ostaje zauvijek da iskoristimo te darove kako bi, ispunjeni njegovom ljubavlju, preobrazili naborano lice zemlje.
Svoje izmorene duše izložimo životvornom Duhu i pustimo da nas odmori, obnovi i oživi. Potrebna nam je obnova iz dana u dan kako bi i mi mogli poput apostola poći u svijet i biti svjedoci njegove ljubavi i mira.
