Kolika je ta Isusova ljubav prema čovjeku? Tolika da On čak ni u trenutku kada ide prema svojoj muci ne prestaje misliti na njega. On moli srcem punim ljubavi za one koji su mu povjereni, a to smo svi mi.
Iv 17,1-11a
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«
Nalazimo se u najmilosnijem vremenu crkvene godine, vremenu između Kristova uzašašća i Duhova, kada poput prve zajednice čekamo milosni dar silaska Duha Svetoga. Upravo je ovo vrijeme iščekivanja. Vrijeme tišine i molitve.
Današnje evanđelje koje Crkva donosi na trenutak nas vraća u dvoranu Posljednje večere. Neposredno prije nego biva uhićen, Isus moli velikosvećeničku molitvu u kojoj se kao svećenik obraća svome Ocu. Vidimo kako nas ova molitva vodi u duboki, intimni trenutak Isusova života. Zanimljivo je primijetiti kako Isus ne moli za sebe, ni za svijet, nego moli za svoje učenike.
Kolika je ta Isusova ljubav prema čovjeku? Tolika da On čak ni u trenutku kada ide prema svojoj muci ne prestaje misliti na njega. On moli srcem punim ljubavi za one koji su mu povjereni, a to smo svi mi. U životu svakoga od nas postoje trenuci kada u molitvi nemamo riječi, a pogotovo volje, i sve nam se čini prazno i bez smisla. Upravo u naše praznine i pitanja dolazi Isus. I svaki put kada pomislimo da smo sami, On nam govori: „Nisi sam, ja sam tu.“ Kada mislimo da smo daleko od Njega, On je uz nas, blizu. Kada ne znamo kako moliti, dovoljno je nasloniti se Isusu na grudi te biti u Njegovoj blizini i prisutnosti koja odmara i liječi. Tada znam da je netko uz mene. U Njegovim očima smo svi isti, ljubljeni i jedinstveni.
U današnjem svijetu punom nesigurnosti, protivljenja, ratova, mržnje, dok strepimo pred izazovima života, može nas tješiti Isusova rečenica gdje kaže: „Oče sveti, sačuvaj ih u svome imenu.” Isus zna da njegovi učenici kao i mi danas ostajemo u svijetu koji nije lagan niti siguran. Kada god želimo živjeti evanđelje i svoju vjeru nailazimo na prepreke, i upravo tada snažno odzvanjaju riječi iz drugog čitanja: „Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva.“ Puno puta nam se zna dogoditi da pomislimo kako smo sami, kako nas Isus ne čuje, ali upravo u ovom evanđelju otkrivamo da je naš život uključen u Isusovu molitvu, jer On nas poznaje, zna sve naše misli, borbe, naše slabosti i strahove. Ponekad je potrebno samo malo, prepustiti se Pastiru naših duša da nas On vodi na najbolje pašnjake, gdje ćemo svega imati u izobilju.
U cijelome evanđelju Isus nam daje jednu važnu definiciju kada kaže: “A ovo je život vječni, da upoznaju tebe…“ Život vječni počinje već ovdje na zemlji, kada poznajem Boga i idem s Njim. To je odnos s Bogom koji je osoban i živ. Upoznati ne znači samo znati nešto o Bogu, i razmetati se riječima o Njemu, nego u svojoj svakodnevnici i tišini imati odnos s njim, biti mu blizak i živjeti u povjerenju.
Lijepo reče sveti Augustin na jednom mjestu: „Nikoga ne možeš spoznati, ako ga ne ljubiš.“ Kada nekoga volimo, tada želimo svoje vrijeme posvetiti toj osobi, znati tko je i stvarno ju upoznati i voljeti. Zato, ako već sada živimo s Bogom, već smo zakoračili u život vječni. Ne čekajmo sutra, nego već danas započnimo živjeti odnos s Bogom kako bismo jednoga dana u potpunosti uživali Njegovu slavu u životu vječnom i pronašli se pred licem našega Milosrdnog Oca.
Hajde sada čovječuljče, pobjegni malčice od svojih briga, sakrij se na trenutak od svojih burnih misli. Odbaci sada jade koje te tište i odgodi svoje naporne poslove. Oslobodi poneki djelić vremena za Boga i počivaj djelić vremena u njemu. Uđi u sobu duha svoga, isključi sve osim Boga i onoga što ti pomaže da ga tražiš, i zatvori vrata te ga potraži. Zato hajde sada ti, Gospode Bože moj, poduči moje srce gdje i kako da te tražim, gdje i kako da te nađem. Što da čini sluga tvoj, koji tjeskobno žudi za ljubavlju tvojom, a daleko je odbačen od lica tvog? (sv. Anzelmo iz Canterburyja)
