I Riječ tijelom postade i nastani se među nama

Božićna liturgija nudi nam četiri mise: misu bdjenja, polnoćku, zornicu i danju misu. Svaka misa ima vlastite misne molitve i vlastita biblijska čitanja, uključujući i evanđelja.

Čini mi se da među božićnim evanđeljima bolje poznajemo sinoptičke evanđeoske izvještaje o Isusovu rođenju (Luka i Matej) od jedinstvenog načina koji je donesen u Ivanovu evanđelju. Izvještaji dvojice sinoptika su plastični, lako pamtljivi, moguće ih je na jednostavan način i likovno izraziti (jaslice). Ako sinoptičke izvještaje o Isusovu rođenju površno čitamo postoji opasnost, a to se, čini mi se, danas često događa, da zamaglimo otajstvo Božića. Tako Božić postaje svetkovinom romantičarskog sanjarenja o nekom davno iščezlom, idiličnom vremenu. Otajstvo Božića time je prikriveno, način proslave postaje materijalistički, a kršćansko svetkovanje rođenja Bogočovjeka postaje samo jednim kulturnim praznikom. Za razliku od Mateja i Luke, koji se u opisu Isusova djetinjstva i njegova porijekla žele istaknuti njegovo zemaljsko porijeklo, Ivan u svom proslovu, ide puno dalje otkrivajući njegovo pravo porijeklo. Ivanov proslov zapravo je malo evanđelje, tj. u tih 18 redaka, na kratak način rečeno je ono što će kasnije u evanđelju biti opširnije izloženo. Ovime želim reći da otajstvo Božića trebamo promatrati u cjelokupnom otajstvu Isusa Krista, a sadržaj toga otajstva sažeto nam je prikazan u proslovu Ivanova evanđelja.

U početku bijaše riječ, Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. (Iv 1, 1)

Već prva rečenica Ivanova evanđelja otkriva Isusov pravi identitet. On je Riječ Očeva, koja je s Ocem od početka, od vječnosti. Ta Očeva Riječ je stvarala svijet i svemu što jest daje postojanje i život.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. (Iv 1, 14a)

Da bi Bog dokazao čovjeku koliko ga ljubi i da ga želi spasiti šalje svoju Riječ, svoga Sina da postane čovjek, nikakav „Übermensch“, nego sasvim običan čovjek, sasvim obično dijete. On dolazi na svijet, ulazi u našu povijest, prihvaća naše čovještvo, sav teret ljudske egzistencije. Bog se, dakle, utjelovio kao sasvim običan čovjek i živio među ljudima. Za tijelo evanđelist ovdje rabi riječ sarks, što znači meso, odnosno tijelo u najsurovijem smislu te riječi, tijelo sa svim manama i nedostatcima, ljudsko tijelo kao počinitelja grijeha. Riječ postaje tijelom da bi nas u tijelu ozdravila. Bog se utjelovljenjem toliko ponizio i poklonio pred čovjekom pokazujući time svu besmislenost sotonina napastovanja na grijeh u Edenskom vrtu. Grijehom čovjek nije postao kao Bog, ali zato je Bog u svojoj velikoj ljubavi postao čovjekom.
Svojima dođe a njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. (Iv 1, 11-12)

Još kada se trebao roditi Isus, njegova majka Marija i njezin muž Josip nisu primljeni u njegovom rodnom gradu, iako je Marija bila trudna i trebala roditi (usp. Lk 2, 7). Ali pravo odbacivanje će tek uslijediti kasnije. Odbacivanje Isusova navještaja života vječnoga, odnosno Božjeg kraljevstva, u konačnici njega kao osobe, rezultira njegovom smrću na križu.

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac-Bog-koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani. (Iv 1, 18)

Evanđelist nam ovdje donosi još jednu radosnu istinu. Boga više ne poznajemo „po čuvenju“, nego onakvog kakav jest, kakav nam se objavio u Isusu Kristu, djetetu čiji rođendan danas slavimo. On je postavši čovjekom postao pripadnik ljudskog roda, a mi smo zauzvrat po njemu postali djeca njegova Oca.

Radujmo se i mi danas, jer zbilja imamo razloga: Bog nas ljubi on je postao čovjek, nije više neki daleki i strani Bog, nego Emanuel-s nama Bog. On se rodio prije više od 2000 godina, ali i danas živi i danas nam dolazi. Dolazi nama koji se zovemo njegovim imenom (grč. Christianoi-Kristovi, od toga dolazi kršćani), dolazi nam u sakramentima, posebno euharistiji, dolazi nam u bližnjem, osobito slabima i siromašnima. Molimo da nam da milost da ga tako prepoznamo i primimo, da spoznamo vrijeme kada nas Bog pohađa. Ovo razmišljanje završio bih kratkom molitvom na temu prologa Ivanova evanđelja.

Vječna Riječi Očeva, koja si tijelom postala i nastanila se među nama,
čije rođenje u našem tijelu danas slavimo.
Prosvijetli nas da Te upoznamo,
da Te primimo, sačuvaj nas od toga daTe ne prepoznamo.
Daj nam da upoznajući Tebe upoznajemo Oca,
te postanemo djeca Božja.
I daj nam da upoznamo Tvoju slavu,
slavu koju imaš kao Jedinorođenac od Oca,
te primimo od Tvoje punine milost na milost,
od Tebe od koga nasta milost i istina.