Isus na najneočekivaniji način ukazuje mnoštvu da se može biti sretan bez ovisnosti o materijalnim stvarima, ovisnostima o dobrim osjećajima, bez svjetovne moći ili pak odobravanja od drugih.
Mt 5,1-12a
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«
Biti ispunjen u tijelu i duhu, osjećati se dobro, imati neku vrstu moći, biti uvijek odobravan od drugih, imati mir oko sebe, uspješno se snalaziti na poslovnom planu i uz sve to biti pravedan, jer ni prema meni nitko nije milosrdan. Sve ovo nabrojeno izgleda kao savršen proglas blaženog života. Zar nije cilj svega barem malo uživati? Zar nije i Bog onaj koji cijeni rad, zalaganje, trud i samim tim i ono što s tim dolazi? Današnje evanđelje nekako izgleda izazovno i zahtjevno za razumjeti, nitko nikada ne bi ovakav popis spojio s blaženim životom. I koji god argument postojao ne može pobiti ono jasno, sve to zvuči besmisleno i naivno. Ipak, Isus se prije dvije tisuće godina popeo na goru i izgovorio vjerojatno svoj najpoznatiji govor.
U Starom zavjetu nailazimo na Mojsija koji se penje na goru primiti Zakon, a zatim silazi i poučava. Ovdje Isus ne prima Zakon, on je taj koji sjedi i naučava. Ovdje se otkriva nešto fascinantno, Isus ima autoritet nad Zakonom. Zašto uopće Isus ima potrebu Zakon i proroke nadopunjavati? Zašto ima potrebu okupljenima dodavati neke upute kad su Židovi bili izvrsni u tumačenju i razradi propisa i zakona? Isus je znao da je Izraelski narod određen biti svet, a samim tim i katalizator obraćenja cijelog svijeta. Ali umjesto rečenog, narod je upadao u sve veće i veće grijehe i time katalizator postaje inhibitor.
Isus u svojoj brizi za čovjeka uviđa da ma koliko god život izvana izgledao blažen i sretan on nije blažen zbog izbora ili življenja nekim stilom života, nego zbog smisla koji je dublji od čisto zemaljskih poimanja. Isus na najneočekivaniji način ukazuje mnoštvu da se može biti sretan bez ovisnosti o materijalnim stvarima, ovisnostima o dobrim osjećajima, bez svjetovne moći ili pak odobravanja od drugih. U tim Isusovim postavkama se krije vrhunac Božje ljubavi koja hoće sve ljude dovesti u božanski život koji je jedni kadar mijenjati svijet. Zadaća koju izraelski narod stavlja u nedovršenu simfoniju postaje moguća u nadi protiv svake nade (usp. Rim, 4, 16-25).
Ne može se ne primijetiti aktualnost blaženstva za današnje društvo. Suvremeni čovjek se nerijetko nađe u situacijama gdje strah, očaj i sumnja preplavljuju njegovo biće. Vrijednosti i dostojanstvo života se uvelike propituje. Sve to pridonosi da pogled na ljudski život biva zatrt neprestanim strahovima, užurbanosti života, socijalnim nesigurnostima, nedostatku radnih mjesta i sveprisutnom diktaturom profita. Odlukom Hrvatske biskupske konferencije prva nedjelja u veljači se slavi kao „Dan života“. Blaženstva pokazuju Božju logiku života. Bog vidi vrijednost ondje gdje je svijet često ne vidi. Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, Evangelium vitae, posebno podcrtava: „U Isusu, “Riječi života“, navješćuje se i priopćava božanski i vječni život. Zahvaljujući takvom daru, fizički i duhovni život čovjeka, i u svojoj zemaljskoj fazi, zadobiva puninu vrijednosti i značenja: božanski i vječni život je uistinu svrha kojoj je čovjek što živi u ovome svijetu usmjeren i pozvan.“(Evangelium vitae, br. 30.) Stoga „Dan života“ nije tek podsjetnik na jednu vrijednost, nego poziv na obraćenje pogleda i srca. U svjetlu blaženstava pozvani smo ponovno učiti gledati život Božjim očima.
