Po Duhu Isus Krist ostaje dovijeka prisutan u svojoj zajednici, a njegova prisutnost se očituje u našem dosljednom nasljedovanju stopa Gospodina našega Isusa Krista.
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«
To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Danas slavimo svetkovinu Pedesetnice. U prvom čitanju pronalazimo svima nama poznatu scenu o silasku Duha Svetoga nad Apostole. No ovdje ćemo pažnju usmjeriti na evanđeoski ulomak koji Crkva stavlja pred nas i nećemo ići u detaljnu analizu slikovitog prikaza u Djelima apostolskim.
Odmah na početku ovog ulomka vidimo da Isus među učenike dolazi uvečer prvog dana u tjednu, što će reći dolazi među svoju zajednicu u nedjelju. Učenici su u strahu jer još nemaju iskustvo Uskrsloga. Mir vama je pozdrav kojim Isus želi odagnati strah u svojih učenika, a ujedno i navijestiti novi poredak stvari i nastup Kraljevstva Božjeg, kraljevstva mira. Pokazivanje ruku i boka, dakle rana, jest znak da je među njima prisutan onaj isti Isus iz Nazareta koji je umro na križu. Nakon toga slijede riječi poslanja.
Izrekavši gore navedeno Isus dahne u učenike. Taj dah jest znak novog stvaranja po Duhu Božjem kojega primaju. Oproštenje grijeha je plod nove stvarnosti, a vlast nad njima je predana vjernim nasljedovateljima Isusa Krista, koji to čine u Duhu Kristovom.
Probajmo ovo kratko razmatranje na najjednostavniji način preslikati na nas danas. Na Crkvu Božju. Nasljednike učenika, Isusove prijatelje. Živjeti po Duhu i u Duhu možemo samo ako smo i danas otvoreni za prisutnost Božju po Isusu Kristu u zajednici na nedjeljnom okupljanju. Nedjelja je prostor ulaska Krista u naše živote. U takvoj otvorenosti nestaje straha i nastupa mir. Taj mir smo i mi danas pozvani naviještati i širiti, ponajprije kao zajednica vjernih. Naše poslanje je preobražavati svijet u Kraljevstvo Božje, djelujući u Duhu i po Duhu. To je moguće jedino ako vjerujemo u živu prisutnost raspetog i uskrslog Krista u zajednici vjernika.
Usidreni u ovakvom razumijevanju, koje rađa činjenjem možemo donositi novu stvarnost očišćenu od grijeha. Takvo smo novo stvaranje u Duhu Božjem pozvani naviještati po cijelome svijetu. Ljubav je, po Duhu, jezik koji nanovo spaja sve ljude svijeta i poništava pobrkanost jezika iz priče o Babilonskoj kuli. Kako god tumačili odlomak o silasku Duha Svetoga neupitno je da on govori o Riječi Božjoj koju su svi čuli na svome jeziku i razumjeli te im nije bilo potrebno tumačenje nekog njima stranog jezika.
Pošalji Duha svojega Gospodine! I obnovi (preko nas) lice zemlje. Po Duhu Isus Krist ostaje dovijeka prisutan u svojoj zajednici, a njegova prisutnost se očituje u našem dosljednom nasljedovanju stopa Gospodina našega Isusa Krista. U Duhu Svetom smo po Kristu Isusu posinjeni i djeca jednog Oca.
