Cvjetnica

Cvjetnica je dan koji nam u potpunosti pokazuje kakvi smo mi ljudi i kakav je naš život. Prevrtljivi.

Nedjelja muke Gospodnje me asocira na moje rano djetinjstvo. Subotnja razigrana i vesela potraga za maslinovim ili lovorovim graničicama koje ćemo sutra ponijeti u crkvu na blagoslov te večernja priprema za jutarnje umivanje u svježim tratinčicama i ljubicama. S godinama su se ovi običaji polagano gubili, ali cilj je ostao isti. Treba se pripremiti i dostojno dočekati Kralja. Zar to i nije smisao Korizme?

U ono vrijeme svaki je Židov bio obvezan uzići jednom godišnje u Jeruzalem i pokloniti se u Hramu (onako kako je muslimanima propisano jednom u životu otići u Meku). Velika židovska većina činila je to upravo za blagdan Pashe. Velika bi radost zavladala priprostim židovskim srcima kad bi se nakon nekoliko dana napornog hoda iz daljine opazile zidine i krovovi Davidova grada.

Isus se sa svojim učenicima također priprema ući u Sveti grad proslaviti Pashu. On je svaku Pashu išao slaviti u Jeruzalem, ali ova će biti nešto drugačija. Ova će Pasha obilježiti našu povijest. Jedno od glavnih protagonista ove priče je maleno magare, koje simbolizira jednostavnost, poniznost i miroljubivost, na kojemu će Isus ući u Grad. Za razliku od magarčića, konj je simbol sile, snage i ratnika. U Jeruzalem su također stupili i kralj David koji je mačem pokorio grad, rimski osvajači koji su tada vladali Judejom kao što su mnogo godina kasnije činili i Arapi, križari, pa evo i u naše vrijeme pojedini Židovi koji žele "očistiti svoj teritorij". Krv i nasilje. Nasilni prevrati, prolijevanje krvi. Potpuno uništenje zamišljenih neprijatelja. Kao što vidite: mnogi su ušli u Jeruzalem, ali nitko kao On. Isus je svojim javnim djelovanjem u narodu ipak pobudio uvjerenje kako će ih upravo on prevoditi na putu oslobodađanja od rimskog okupatora. Vjerojatno su ga često pratili i pozorno slušali oni koji su u njegovim riječima i gestama čekali samo znak za ustanak. Za vrijeme Pashe Grad je bio krcat. Svi su znali da Galilejac dolazi pa su ga veličanstveno dočekali s palminim granama, skrivenim mačevima i oduševljenim poklicima: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana Davidovu sinu!" Ovdje ga razdragano čeka ista ona oduševljena masa koja će ga kasnije i razapeti kad shvati da on ipak nije projekcija njihovih želja i nadanja. Isus je svjestan kako će ovo euforičko raspoloženje naroda prijeći u potpuni obrat pod utjecajem političkih i religijskih moćnika koji su u središtu grada kipjeli od bijesa i mržnje nad tim oduševljenjem.

Cvjetnica je dan koji nam u potpunosti pokazuje kakvi smo mi ljudi i kakav je naš život. Prevrtljivi. Oni koji su Gospodinu pri ulasku u Grad govorili: "Hosana sinu Davidovu!", kasnije su prijetili Pilatu: "Mi nemamo kralja, osim cara! Raspni ga!" Takav je čovjek. Takvi smo mi. Danas jedno – sutra drugo. Primjer nam još jasnije ocrtava Petar. Prije uhićenja Petar se glasno hvali: "Ako te svi napuste, ja neću nikada", dok se nedugo nakon toga zaklinje kako "nikad nije vidio onog Čovjeka". No, za razliku od prevrtljive mase i Jude Iškariotskog koji se za šaku nestalne valute slobodno i svojevoljno isključuje iz Isusova zajedništa, Petar doživljava obrat i "gorko zaplaka". Petrovo pokajanje i obraćenje pravi nam je odgovor.

Koliko često poput naroda, Jude i Petra i ja mijenjam svoja mišljenja i stavove? Jesam li i ja jedan od onih koji se boje vlastite tame kojoj je važnije očuvati ustaljeni red, nego razvijati pravi odnos prema Bogu? Jesam li spreman za svoje ideale podnijeti prezir, podsmijeh pa čak i odbacivanje? Jesam li spreman biti uz svog Gospodina do samog križa?