Ivan nas želi naučiti da je Bog temelj i smisao svega što postoji. Ulazi u našu povijest i uzima na se krhko tijelo. Grčka riječ sarks, koja označava tijelo, doslovno znači meso.
Iv 1,1-5.9-14
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivanovo evanđelje po mnogočemu je drugačije od ostalih. Kada očekujemo da ćemo čuti priče o djetetu, jaslama, volu, magarcu i slično, liturgijska čitanja pred nas stavljaju podosta zahtjevan Ivanov prolog.
Ako ste ikada posegnuli za filozofskom, teološkom ili čak duhovnom literaturom moguće je da ste naišli na grčku riječ logos (λόγος). Ako krenemo istraživati njezino značenje, vrlo se lako možemo pogubiti. Neki filozofi kažu da je logos konačni razlog postojanja stvari. Logos može značiti mudrost, razum, um, smisao, račun i mnoge druge riječi. Prolog Ivanova evanđelja koji danas razmatramo započinje riječima: „U početku bijaše Logos.“ Logos smo ovdje preveli kao Riječ. Već nam na početku to pomalo stvara pomutnju. Zašto je Ivan odabrao upravo pojam logos a ne neki drugi izraz?
Pokojni milanski kardinal Karlo Maria Martini u svojoj knjizi Il vangelo secondo Giovanni lijepo obrazlaže pet temeljnih značenja riječi logos za koje smatra da ih je Ivan slijedio. Smatram ih potrebnim ovdje spomenuti da bismo lakše razumjeli o čemu Ivan govori.
Martini tako kaže da je Logos razlog postojanja stvarnosti. Ova nas misao provocira da se zapitamo što je smisao našega života? Ivan nam jasno govori da je Logos smisao svega što jest. Danas često tražimo smisao svoga življenja u površnim stvarima, a jedini smisao jest u Bogu. Nadalje, Logos je stvaralačka Riječ, što nas vraća na početak Knjige Postanka, kada je Bog riječju stvorio svijet. Iako je riječ o početku, autor nam jasno daje do znanja da ovdje nije riječ o početku stvaranja nego o vječnosti. Logos je bio u zajedništvu s Ocem, on je božanske naravi. Logos je i mudrost koja upravlja stvaranjem te Riječ koja prosvjetljuje i oživljuje. Naposlijetku, Logos je riječ koja otkriva da Sin Božji dolazi među nas.
Prolog Ivanovog evanđelja vrlo je važan i za nas danas. U svijetu u kojem vlada potpuni kaos Ivan nas podsjeća što je u temelju našeg bića. Ivan nas želi naučiti da je Bog temelj i smisao svega što postoji. Ulazi u našu povijest i uzima na se krhko tijelo. Grčka riječ sarks, koja označava tijelo, doslovno znači meso. Nije riječ o nekoj neodređenoj sili, već o Logosu koji dolazi u ljudskom tijelu i podiže svoj šator među ljudima. To je ono što nam Božja Riječ preko Ivana želi poručiti. To je istinsko slavlje Božića. Logos je postao jedan od nas. Prepoznajemo li ga u našoj svakodnevici?
