Nakon susreta s Isusom nikada nismo isti. Mudraci započinju jedno novo poglavlje svoga života. Nakon što su se poklonili Isusu, vratili su se u svoju zemlju drugim putem.
Mt 2,1-12
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme,zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Kad se Isus rodio u Betlehemu, vijest se o njemu vrlo brzo proširila po cijelom judejskom kraju. Evanđelist Matej nam donosi kako su se mudraci s istoka raspitivali o njemu: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova i dođosmo mu se pokloniti.“
Prije nekoliko dana u Katoličkoj crkvi započela je godina nade. Papa Franjo veliki naglasak stavlja na to da svi trebamo biti hodočasnici nade. U buli Spes non confundit on ističe kako je hodočasnik onaj koji traga za smislom. Današnja svetkovina na neki način otkriva to traganje za smislom. Mudraci koji su vidjeli zvijezdu i čuli vijest o novorođenom židovskom kralju krenuli su na put da ga pronađu. A drugi naziv za hodočasnika je bogotražitelj, baš poput trojice mudraca iz današnjeg evanđelja. Oni ostavljaju svoju ugodu i kreću na put usredotočujući se na ono bitno.
Napustili su tamu života krećući za svjetlom. Ovo me je podsjetilo na poznatu Danteovu Božanstvenu komediju. Nakon što je prošao sve krugove pakle i vidio razne grijehe i pogrešne izbore, Dante je podigao oči prema nebu i uskliknuo: „Izišli smo da opet vidimo zvijezde.“
Mudraci s istoka slijedili su zvijezdu koja je promijenila njihov život. Vjerojatno su novorođenog kralja zamišljali drugačije, nešto poput Heroda. I sami su došli iz raskošne palače, a tamo su pronašli dijete i mizernu štalicu. Na jednoj strani moćni Herod koji se pobojao za svoju vlast, a na drugoj strani dijete Isus, koji će navijesti kraljevstvo drugačije od zemaljskoga. Evanđelje kao da uporno predstavlja kontrast između tame koja obuzima židovske vođe i svjetla koje vodi i prati mudrace.
Evanđelist Matej navodi da su mudraci nakon Herodove naredbe nastavili pratiti zvijezdu koja ih je dovela do štalice gdje je ležao Isus. Dolazak mudraca pred Isusa kao da naviješta radosnu vijest za sve narode. Mudraci su bili pogani. Time evanđelist Matej jasno ističe da je Isus došao na svijet za sve ljude.
U nastavku evanđelje navodi da je mudrace obuzela radost kad su ugledali zvijezdu. Zanimljiv mi je ovo detalj. Nakon susreta s Isusom nikada nismo isti. Mudraci započinju jedno novo poglavlje svoga života. Nakon što su se poklonili Isusu, vratili su se u svoju zemlju drugim putem. Pronašli su smisao života, jer - kako je netko zgodno rekao - nakon hodočašća se nikada ne vraćamo isti.
