Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!

Ako je Toma zavrijedio toliku milost da je vidjevši Isusa povjerovao, koliku ćemo li milost zadobiti mi koji ne vidjevši vjerujemo snagom Kristova obećanja. Vjera je Božji dar. Isusova objava Tomi je Božji dar.

Sv. Tomu apostola poznajemo kao "nevjernog Tomu" što je postalo u našem jeziku gotovo ustaljen izraz za sumnjičavog čovjeka. Taj je izraz izveden iz izvještaja o ukazivanjima uskrslog Isusa njegovim učenicima. U onaj dan kad je Isus uskrsnuo Toma nije bio s ostalim učenicima i nije im vjerovao kad su mu rekli da je Isus bio s njima. Možemo zamisliti koliki je to šok bio za Tomu. Bilo mu je takvo što teško i zamisliti. Rekao je svojim prijateljima da im neće vjerovati dok rukama ne dodirne tragove čavala na Isusovim rukama i nogama i ranu od koplja na njegovu boku.

Nakon tjedan dana Isus dolazi ponovno među učenike. Važno je uočiti čudesne detalje koje Ivan u ovom odlomku iznosi: vrata su bila zatvorena i Isus prvi prilazi Tomi i nudi mu da svojom rukom dodirne njegove rane i da se uvjeri da je to on. Prepoznao je istog čovjeka Isusa koji je bio njegov učitelj, s kojim je proveo tri godine života, ali i Isusa koji je mučen, raspet i umro. Toma je i upoznao proslavljenog Isusa koji je živ, ali na jedan novi način i ima neku božansku moć da uđe u sobu, premda su vrata bila zatvorena i da zna što je Toma rekao, iako u trenutku Tomine prošlotjedne izjave On nije bio fizički tu.

Zato je Toma mogao uskliknuti: "Gospodin moj i Bog moj".
Ovo Tomino svjedočanstvo evanđelist je namjerno donio, ne kako bi prikazao Tominu nevjeru, nego kako bi dao nama razloge za vjeru i to pravu vjeru: da je usksli Isus isti onaj čovjek koji je propovijedao, bio raspet i umro na križu, a neka utvara, ali i da je on pravi Bog, gospodar svega.

Važno je uočiti da Isus prvi prilazi Tomi i nudi mu razlog da povjeruje. On Tomu ne osuđuje, nego mu blago pristupa i dopušta da se na opipljiv način uvjeri da je On uskrsnuo. Tomino svjedočanstvo daje primjer i nama danas da ne ostanemo samo na vjeri priznanja, nego da idemo za vjerom svjedočanstva. Prema predaji Toma je naviještao Radosnu vijest sve do Indije, prema nekima čak je obratio na kršćanstvo i tamošnjeg kralja. Još se i danas indijski kršćani nazivaju Tominim kršćanima.

I nama Bog na različite načine prilazi prvi, svakodnevno nam daje razloge da mu povjerujemo. Ali vjera se ne zaustavlja samo na priznanju, nego traži potpuno predanje Bogu, potpuno prihvaćanje Božje volje, koju često iz prve nećemo moći razumjeti.

"Blaženi koji ne vidješe a vjeruju" – ove Isusove riječi koje evanđelist donosi upućene su nama prvenstveno zajednici za koju je evanđelje prvotno pisano, ali i nama danas koji više fizičkim očima ne možemo vidjeti Isusa. Ako je Toma zavrijedio toliku milost da je vidjevši Isusa povjerovao, koliku ćemo li milost zadobiti mi koji ne vidjevši vjerujemo snagom Kristova obećanja. Vjera je Božji dar. Isusova objava Tomi je Božji dar. Isto tako i vjera svih nas je čudesni dar Božje ljubavi na koji se Boga ne može prisiliti. Ali Bog u svojoj ljubavi već pronalazi načine kojima se objavljuje kako bismo mu slobodno povjerovali.

Molimo Gospodina da nam po primjeru i zagovoru sv. Tome apostola dadne milost da ga i mi danas prepoznamo i priznamo svojim Gospodinom i Bogom i da nam da čvrstu vjeru kako bismo čitavim svojim životom odgovorili na poziv njegove ljubavi.