Obična ovca postat će Kristovom ovcom ako bude slušala njegov glas. Ako joj bude nejasno što on poručuje, ne treba odustati, nego ga pitati ustrajnim razmatranjem, a onda će joj on, kao Pastir, kao Vrata, u svojoj ljubavi otkriti istinu i dovesti je do gledanja Boga, u zajedništvo njegove ljubavi, u život u izobilju.
Iv 10, 1-10
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Danas se nerijetko sablažnjavamo nad činjenicom da nas Isus naziva ovcama. Jedna pučka pjesma sadrži stih: "I ja želim biti ovca tvoja." To nam zvuči primitivno. Ovca je često slika onoga tko je glup, bezuman. Kad se ovce nađu u opasnosti, prvo pogibaju zbog svoje gluposti, a tek onda zbog stvarne opasnosti. Zbog toga postoje pastiri i ovčarski psi koji vode i brane ovce jer one to same ne mogu. Isusu sigurno nije cilj vrijeđati nas ili omalovažavati. On ima druge razloge za ovakav govor. Naime, ne mogu se oteti dojmu da opisivanje ponašanja ovaca uvelike sliči opisu ljudi.
Čovjek koji se, kao i prvi ljudi u knjizi Postanka, želi osamostaliti od Boga i biti sam svoj gazda, neće dobro završiti. Vrlo lako bude zarobljen strahom i nađe se u opasnostima koje vrebaju poput zmije u Edenu i poklekne, nema snage za samoobranu, i zbog bezumnosti pogiba. Povijest je toliko puta dokazala: čovjek je poput ovce, treba mu pastir. Očito je Isusova namjera ponuditi rješenje našoj bezumnosti. On će nam biti pastir. On će nas voditi na najbolje paše. Omogućit će nam ono što je najbolje za nas, a što sami ne možemo postići. Kad situaciju sagledamo ovako, onda nam ima smisla pjevati: "I ja želim biti ovca tvoja." Želim biti ovca kojoj si ti pastir, a ne kao do sada, samo ovca, ovca koja pogiba zbog svoje gluposti.
Posebno me se dojmila rečenica: "Ja sam vrata." Davno smo na vjeronauku za Prvu pričest učili da smo na ovom svijetu kako bismo Boga upoznali, Boga ljubili i tako u Nebo došli. Isus je govorio da Oca upoznajemo tako što upoznajemo njega. Isus je vrata do Oca. Kako to upoznajemo Isusa? Kršćanska tradicija je mnogo puta ustvrdila i mnogi sveci su životom pokazali kako se Isusa upoznaje u Božjoj riječi. Ona je sadržana u pisanom obliku - Sveto pismo i u usmenom i življenom obliku - Predaja Crkve. Božja riječ se stalno čita, razmatra, prebire i tako gradimo odnos s Isusom, upoznajemo ga i razumijevamo što nam poručuje. Iskustvo ljudskog prijateljstva nam ovo potvrđuje. Naime, osobu ne možemo upoznati preko noći, nego je to proces upoznavanja, razgovaranja i druženja koji traje. Tako je isto i s Isusom i njegovom porukom.
Čitajući ovaj odlomak vidimo kako učenici teško razumijevaju poruku koju im Isus poručuje govorom o ovcama i pastirima. Njima su te stočarske slike bile puno jasnije i bliže nego nama, a ipak im Isus mora podrobnije razložiti što hoće reći. Iz ovoga možemo zaključiti da, kad nam poruka Božje riječi na prvu nije jasna, odgovor trebamo tražiti u odnosu s Isusom, u razgovoru s njim. Trebamo mu postaviti pitanje. Odgovor će doći. Upoznajući Isusa, uviđat ćemo veličinu i bezgraničnost Božje ljubavi koja je uzrok svega. Tako ćemo Boga upoznavati. Iskustvo te ljubavi pokazivat će nam Božju veličinu, ali i našu malenost, našu grješnost i bezumnost. Zbog toga ćemo se mijenjati, ljubav će nas preobražavati i osposobljavati za uzvraćanje ljubavi Bogu. Tako ćemo početi Boga ljubiti. To nas upoznavanje i ljubljenje Boga osposobljava i vodi prema zajedništvu s Bogom koje je konačni cilj svega našeg življenja. Tako ćemo u Nebo doći. Promišljajući o ovom našem putu, uviđamo da je Isus glavni posrednik, da je on put. Uviđamo da je on vrata koja nas vode na vječne pašnjake ljubavi u zajedništvo s Bogom.
Ovo je put molitve. Obična ovca će postati Kristovom ovcom ako bude slušala njegov glas. Ako joj bude nejasno što on poručuje, ne treba odustati, nego ga pitati ustrajnim razmatranjem, a onda će joj on, kao Pastir, kao Vrata, u svojoj ljubavi otkriti istinu i dovesti je do gledanja Boga, u zajedništvo njegove ljubavi, u život u izobilju.
