Ovo je prilika da se zapitamo koga to proslavljamo u svome životu, koje su naše nakane u korizmi, jer svako odricanje, svaka žrtva koja ne vodi do Isusa proslava je nas, a ne Isusa!
Iv 2, 13-25
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Isus kad ugleda što se događa u Hramu odmah načini bič, te ih sve istjera iz Hrama. Nismo baš navikli gledati Isusa ljutitog s bičem u ruci, jer obično kada se spomenu ljutnja i bič misli se na nešto negativno, a u ovom evanđeoskom odlomku vidimo da to i nije tako; Isus koristi ljutnju i bič kako bi otjerao zlo, dok mi često koristimo ljutnju i bič da otjeramo dobro.
Jasno možemo vidjeti kako Isus reagira na zlo; nije ravnodušan nego odmah uzima bič i tjera zlo iz Očeva doma. Moramo učiti od Isusa, i isto tako reagirati na zlo, koje često prešutimo i tako ga prihvaćamo. Nama ne smije biti svejedno. Sv. Pavao napisa: „Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“ ( 1 Kor 6,19-20) Izjeda li i nas revnost za taj hram, ili smo i mi od hrama načinili kuću trgovačku, kuću bezbožničku?
Zastanimo, pogledajmo koliko je toga u njemu nabacanog. Hram je prepun ogovaranja, ljubomore, zavisti, skoro da i nema prostora, a još manje vremena za molitvu, jer žurimo i nemamo vremena. Korizma je pravo vrijeme da to promijenimo, da očistimo hram. Ova Treća korizmena nedjelja u našem narodu naziva se još i Bezimena. Već sam naziv Bezimena tako je suh, ne želi nam dati nikakav okus ni boju imena, traži od nas da još dalje zakoračimo u pustinju, da dublje zavirimo u nutrinu, u hram, i da dopustimo Isusu da otjera sve loše iz hrama. To ne može proći bez boli, baš kao i ono prevrtanje stolova ili udarci biča, jer morat ćemo se odreći naših užitaka, lažnih sigurnosti, ali to je jedini način da hram postane čist i prozračan, da postane dom molitve i da proslavimo Boga u svome tijelu.
Čitamo dalje u evanđelju da su mnogi povjerovali u znamenja koja je Isus činio, ali Isus njima nije vjerovao jer znao je što je u njima. Oni su zaista vjerovali, ali kakva je to vjera? Njihova vjera temeljila se na čudima, na vanjskim stvarima, nikada istinski nisu susreli Isusa. Naša se vjera ne smije temeljiti na čudima, čuda nisu temelj naše vjere! Jer što kad čuda prestanu, hoće li tada nestati vjere?! To se dogodilo u Jeruzalemu, vjerovali su u Boga koji čini znamenja, a kad je Isus nosio križ malo tko je u njemu prepoznao Boga. Stoga, temelj vjere mora biti stvarni susret s Gospodinom, susret koji mijenja, susret u kojemu nisu potrebna čuda.
Zapitajmo se, kakva je naša vjera? I mi kažemo da vjerujemo u Isusa, ali još nismo spremni bičem izbaciti sve loše iz hrama, i dalje proslavljamo sebe u Očevu hramu. Vjerujemo, ali tražimo svoje interese i tako nam vjera često služi da bismo proslavljali sebe, a ne Boga. Ovo je prilika da se zapitamo koga to proslavljamo u svome životu, koje su naše nakane u korizmi, jer svako odricanje, svaka žrtva koja ne vodi do Isusa proslava je nas, a ne Isusa!
