Isus nas zove pojedinačno, zove nas našim imenom. On nije rekao da obratimo druge, nego da se mi obratimo i vjerujemo evanđelju. Što nam vrijede sva odricanja, što nam vrijedi sav post i molitve ako iz korizme nećemo izići bolji? Što nam vrijedi? Ili, kao što kaže sveti Bazilije Veliki: „Ne jedeš meso, a jedeš brata svoga. Ne piješ piće, a ponižavaš drugog čovjeka.“
Post, molitva i odricanje izrazi su koje u korizmi svakodnevno slušamo. Korizma je povlašteno vrijeme, vrijedno vrijeme koje nam je povjereno. Ona je vrijeme naše pustinje, prema tome i naše kušnje. Uz ove opise korizme, uvijek se sjetim kada je jedan fratar rekao kako je korizma zapravo radosno vrijeme i pitao se zašto. Crkva nas poziva upravo na to. Poziva nas da i mi zađemo u svoju pustinju. Da iznova započnemo put preobrazbe i usmjerimo svoja srca na ono bitno. Da stavimo Isusa u središte našega života. Poziva nas na radost.
Većina nas je ove korizme donijela neke odluke. Netko manje, netko veće – nije bitno. Ono što je bitno jest da u njima ustrajemo. Ako i padnemo - nema veze. Važno je da se dignemo i opet nastavimo. Reći ćemo: „pa teško je i nemam volje.“ Da! Teško je. Da! Uzeli smo velik zalogaj i natovarili sebi previše. No, ne gubimo nade i sjetimo se cilja. Sjetimo se onoga što nas čeka. Sjetimo se da je vrhunac korizme Uskrs. Pobjeda života nad smrću. Jer nema Uskrsa bez križa. I zbog toga je korizma radosno vrijeme.
Uza sve naše odluke, ove korizme dopustimo sebi biti malo sebični. Uzmimo vremena za sebe i svoj rast. Pronađimo svoju pustinju u kojoj ćemo se vježbati u dobru. Pronađimo vremena za sebe i utecimo se Gospodinu. Promislimo malo što za njega činimo. Što činimo da bismo njemu ugodili. Neka sva naša odricanja, svi postovi i molitve budu na našu izgradnju i korist drugima. Da i mi doživimo svoj Uskrs, svoju pobjedu. Jednostavno, da se obratimo.
Isus nas zove pojedinačno, zove nas našim imenom. On nije rekao da obratimo druge, nego da se mi obratimo i vjerujemo evanđelju. Što nam vrijede sva odricanja, što nam vrijedi sav post i molitve ako iz korizme nećemo izići bolji? Što nam vrijedi?
Ili, kao što kaže sveti Bazilije Veliki: „Ne jedeš meso, a jedeš brata svoga. Ne piješ piće, a ponižavaš drugog čovjeka.“
Gospodine Isuse, zoveš me u pustinju.
Nauči me osluškivati Tvoj glas.
Nauči me
nositi se sa svim kušnjama koje pustinja sa sobom nosi.
Daj mi snage
da ustrajem u dobru
i ne odustajem.
Pomozi mi da uvidim stvari koje nisu dobre
i mjesta gdje mogu dati više.
Neka se moja pustinja pretvori u oazu
i bude na korist drugima.
Neka moj post, molitva
i moje odricanje
rode ljubavlju
i da ne jedući meso
ne pojedem svoga brata.
Da ne pijući piće
ne ponizim drugog čovjeka.
Obrati me Isuse, ja ti vjerujem.
