Članci autora: fra Ivan Slišković

Danas Crkva slavi spomen na svete apostole, Šimuna Revnitelja i Judu Tadeja, koji su svoj život prolijevajući svoju krv zajedno položili za Krista,

Čovjek kao takav postoji jedino kao muško i žensko, kao komplementarnost dvaju različitih, a opet u bitnom jednakih bića. Zato Bog i kaže „načinit ću mu pomoć kao što je on“.

Krist nas želi poučiti onome što je od početka. Zato trebamo biti spremni odložiti svoja shvaćanja i otvoriti se istini.

Posljednja lekcija Utjelovljenje Riječi bila je u činjenju jednostavnih čina da se tako učenici nauče ne gledati više njega, nego vidjeti sve stvari u njemu i prepoznati njegovu slavu koja izranja svagdje u svakodnevici. (Fabrice Hadjadj)

Uskrsnuće nije bilo aktualno samo u osobi Isusa Krista prije 2000 godina i u životima prvih kršćana, već je ono (i treba biti!) aktualno u životu svakoga od nas kršćana, upravo po krsnoj milosti. Jer, kao što sveti Pavao kaže, po krštenju smo već suukopani i suuskrsli s Kristom, posađeni s njime gore na nebesima (usp. Kol 2,12; Ef 2,6).

Možda će nam ove riječi o izgonjenju zloduha zvučati odviše strano i daleko, misleći kako mi nemamo nekakvih nečistih duhova u sebi koje bi trebalo izagnati... Ali, jesmo li mi uistinu potpuno čisti i potpuno slobodni?

Pogled u nebo je pogled koji ne vara, nada koja ne postiđuje...

Krist nas u evanđelju pita ljubimo li? Ako ljubimo, kakva je naša ljubav? Je li to sebedarna i nesebična ljubav, ili ona ljubav po našoj mjeri, koja je ljubav zapravo tek imenom, ali ne i stvarnošću?

Gospodin nas neumorno i strpljivo poziva na svoju gozbu, na gozbu Njegova Sina. Hoćemo li mu se odazvati?