Postajanjem čovjekom, postajanjem jednim od nas, nama vidljivim i opipljivim, Bog se do kraja i potpuno objavljuje. U svojoj radikalnoj blizini – kao običan čovjek – on nam otkriva sebe, svoju nutrinu. U Kristu se tako događa savršena i potpuna objava Oca: otkriva se Bog onakav kakav on jest; tko je on u sebi i tko je on za nas.
Na samom početku Korizme, na dan Pepelnice, posipamo svoje glave pepelom uz riječi: „Prah si bio i u prah ćeš se vratiti!“ ili „Obrati se i vjeruj evanđelju!“. Već tu nalazimo poziv na obraćenje i pokoru, osobito izrijekom u drugoj svetopisamskoj rečenici, gdje su dva noseća pojma obraćenje i evanđelje. Međutim, prvi biva tako često istican, a drugi ostavljen po strani. A što je važnije?
Gospodin je tu. On je u nama i u našim životima.
Je li vjera u Trojstvo neka apstraktna ideja koja nema ništa s konkretnim životom?
Neka nam ova dvojica Gospodinovih učenika i vjernih nasljedovatelja budu uzori na našem putu, da se naučimo biti što bliži Gospodinu i što vjerniji daru njegove milosti kojim nas je obdario!
Na Posljednjoj večeri Krist nam se otkriva kao Bog koji nam služi i koji nam se dariva
Baš danas nam je potrebno još fra Didakâ, koji će hrabro zasukati rukave i pobrinuti se za narod koji im je povjeren. Isto tako potrebno nam je hrabrih majki i očeva, djevojaka i mladića poput onih iz fra Didakova vremena koji su se borili za svoje obitelji i vrijednosti te se nisu dali pokolebati u vremenu koje je bilo nemilosrdno.
Ako si iznutra oblikovan Riječju, onda postaješ sve prijemljiviji za Nju. Ako se pak nisi dao Njome oblikovati, već si se zatvarao pred Njom ili je uzimao onako kako ti odgovara, onda ćeš biti zatvoren za svako Njeno buduće očitovanje tebi.
Danas, 30. studenog, Crkva slavi spomen na svetog Andriju, apostola.
