Dok razmišljamo o ovome, opet nam se pojavljuju razna pitanja i, dok gledamo kako mnogi Isusovi učenici odlaze od njega, razgledavamo svoj život prepun lutanja i odlaženja od Isusa. A Isus nam baš sada upravlja pitanje: Hoćete li i vi otići?
Često mi vjernici razmišljamo o Bogu kao nečemu dalekom, tako dalekom pa - bojim se reći - i stranom. Možda nam je daleko jer promatramo Krista samo u njegovoj slavi a zaboravljamo Kristov ovozemaljski hod i njegovo predanje za nas. Crkva stavlja ovaj evanđeoski odlomak pred nas upravo zato da ne izgubimo iz vida Kristovo Utjelovljenje, Kristovu prisutnost među nama, kako onda, tako i danas. Evanđelje nam prikazuje kako nam se Isus daruje u Euharistiji koja je obnavljanje njegove žrtve na križu, dakako, želi nam približiti da to nije daleki Bog, već Bog s nama.
Ovo je prilika da se zapitamo koga to proslavljamo u svome životu, koje su naše nakane u korizmi, jer svako odricanje, svaka žrtva koja ne vodi do Isusa proslava je nas, a ne Isusa!
Bdjeti znači cijelim svojim srcem proslavljati Boga, sav svoj život usmjeriti prema Bogu, sve raditi na slavu Božju. Odnosno, bdjeti znači biti s Kristom, biti svjestan Božje prisutnosti.
