Članci autora: fra Ante Radoš

U njima prepoznaju lice Krista patnika. Oni su jedni drugima prijatelji, tu je iskrenost prioritet! Jednostavnim riječima i gestama prijatelj prijatelju želi reći da je voljen, da nije zaboravljen, da vrijedi.

Da bismo mogli dostojno ići naprijed, nužno je da znamo tko smo, što smo, čiji smo, odnosno kome pripadamo. Nismo došli na svijet sami, negdje smo rođeni, odrasli, baš kao i naše očevi i majke, djedovi i bake. Svi imamo svoje korijene, odnosno svoj početak - u Nekome!

Svi primjećujemo razne devijacije u društvu koje kroz Advent gradi svoje interese, a nismo izolirani od stvarnosti!

Bog želi čovjeka uvući u igru, u božanski život, život ljubavi. Igrajući se postajemo djeca, postajemo dionici božanske ljubavi.

Kroz zadnje četiri nedjelje slušali smo navještaj ovog poglavlja u kojemu Isus za sebe tvrdi da je kruh živi koji je s neba sišao. Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?

Nije lagano činiti svakodnevne, uobičajene stvari, uvijek sam u napasti da mogu više, a ono što bih trebao raditi, ne radim kako treba.

Pošto ugleda mučenike, u mladiću usplamtje želja postati jedan od njih. Fernando odluči postati manji brat, zamijenivši augustinski red franjevačkim i promijenivši ime u Antun.

Ivan svoje evanđelje piše iz vjere u uskrslog. Da nije bilo ovog događaja, ne bi bilo napisano ni njegovo evanđelje. Ili bolje, da nije bilo uskrsnuća, ne bi bilo ni Novog zavjeta!

Učio sam u samoći, jer sam sebe mogao razumjeti bolje nego drugi. Sve što jesam - tu sam, pred sobom. I naviru mi misli kako je lijepo biti.