Generalni ministar Reda manje braće uputio je pismo svoj braći za Božić 2014.
Predraga braćo Reda,
pripremajući se za slavljenje Božića, uzdižem za sve vas ovu molitvu:
Gospodin vam dao svoj mir!
Mir vašim zemljama, osobito onima razdiranim nasiljem; mir vašim gradovima, napose onima u kojima se živi u teškoćama; mir vašim bratstvima, osobito onima u kojima braća trpe u tijelu i u duhu; mir vašemu srcu, gdje god se nalazili u ovom svetom vremenu.
Sveti Franjo je sastavio jedan od “psalama” Časoslova Muke za Večernju Božića. Tekst izražava radost zbog rođenja Kristova, ali prepoznaje i poniznost konteksta u kojemu se je našao Novorođeni u Betlehemu:
Jer presveti nam je ljubljeni Dječak darovan [Iz 9,6],
rodi se radi nas na putu i bi položen u jasle,
jer za njega ne bijaše mjesta u svratištu [Lk 2,7] (ČMu, XV,7).
Rođen je za nas “na putu”. Iz homilije svetoga Grgura Velikoga za časoslov Božića Franjo izvlači sliku siromašnoga i hodočasničkoga Djeteta: “Nije rođen u kući svojih roditelja, nego na putu”. Kad se Isus rodio, Marija i Josip su na putu; zaustavljaju se u gradu Davidovu, gdje ipak nemaju stalno boravište. Kako za njih nema mjesta u svartištu, prihvaćaju da se smjeste u privremenom smještaju koji im je bio na raspolaganju.Evanđelje po Luki plastično ocrtava scenu rođenja Isusova: Marija i Josip se nalaze u nekoj štali, s Novorođenčetom položenim u jasle, i začuđeni pastiri iz okolice su glasnici Dobre vijesti koju su čuli i vidjeli (usp. Lk 2,17). Teško je uspjeti zamisliti ponizniji i radosniji oblik evangelizacije od onoga kako je bilo na prvi Božić!
Kroz cijeli svoj život Franjo je osjećao ganuće zbog činjenice da je Isus, Sin Božji i Sin Marijin, izabrao stanje “manjih”. Uvijek je više volio društvo onih koji su bili smatrani “manjima” od drugih, grešnicima i Samarijancima, poganima i carinicima. Njegovi najvjerniji sljedbenici bili su skromnog društvenog stanja: ribari i bivši carinici. Dugo rodoslovlje koje nam donosi Evanđelje po Mateju (Mt 1,1-17) pokazuje da među četrdeset i dvije generacije Isusovih predaka postoji širok uzorak čovječanstva, koji ide od onih koji su se odlikovali svojom vjernošću do onih koji su bili poznati po svojoj nevjernosti. Bog očituje svoju bezuvjetnu ljubav za svoju ljubljenu djecu, iznad i mimo svake zasluge, idući im u susret na putu koji vodi ozdravljenom čovječanstvu koje je iznova učinjeno dostojnim.
Razmišljajmo, kroz ove dane svetkovanja, o “malenosti – minoritas” Isusa, o njegovu biti “manji” od drugh, o njegovu predstavljanju kao njihovog sluge i poslužitelja. ProslovEvanđelja po Ivanu jednostavnim riječima opisuje taj izbor da se pomiješa sa “manjima”: “Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14). Iz svoga najuzvišenijega stanja božanstva, Riječ, ljubljeni Sin se ponižava da uzme “tijelo naše ljudskosti i krhkosti” iz krila Djevice Marije (2PVj 5). Taj izbor, taj posve slobodni čin preobline ljubavi Božje ga dovodi da postane stvorenje među stvorenjima, na način da ih On, Jedinorođeni Sin mogne sva dovesti na izvor zajedništva ljubavi Trojstva.
Evanđelje po Ivanu nam također govori da se dolazak Riječi-tijelom-postale događa kao dolazak svjetla u svijet zarobljen tminama (Iv 1,5). Zaustavimo se, u ovom svetom vremenu, dok najduže noći godine zarobljavaju Sjever u tami i najduži dani godine donose najblistavije svjetlo Jugu. Mislimo na pripovijedanje svetoga Mateja, gdje su tmine noći rasvijetljene sjajnom zvijezdom (Mt 2,9), koja dovodi Mudrace Istoka Betlehemskom Djetetu. Tako i u našem životu svatko može iskusiti svjetlo Isusovo. On raspršuje tmine našega srca, kako je i sam Franjo tražio od Krista, dok se molio pred Raspetim. (MRas). No, i kad u svakom mjesnom bratstvu i u sveopćem bratstvu Reda živimo trenutke tame, znamo da trebamo svjetla Duha Gospodnjega koji nas vodi iz noći u dan.
Danas, u nekim dijelovima svijeta, braća i sestre trpe sa svojim suputnicima kršćanima i drugim sugrađanima zbog situacija zastrašujućega nasilja. Neki su izgubili život ili su pretrpjeli teška ranjavanja, dok su drugi izgubili svoje drage, svoje domove i sredstva uzdržavanja. Naša molitva i naša konkretna djela solidarnosti trebaju ih pratiti, zajedno sa svim mogućim naporima da se zaustave ti nasilni sukobi. U drugim dijelovima svijeta, naša braća i sestre trpe pogubne posljedice zaraznih epidemija, kao što su ebola, HIV, AIDS i druge bolesti koje bi se mogle predusresti, a te posljedice su zaoštrene nasiljem siromaštva i “globalizacije ravnodušnosti” na koje su oni osuđeni.
Danas, u nekim dijelovma Reda, postoje braća koja trpe slabosti i bolesti zbog životne dobi. Neki od njih postaju malodušni, ne vide novu generaciju braće koja bi mogla nastaviti silan posao što su ga oni tolike godine vršili krajnjom velikodušnošću i vjernošću. Drugi, uvijek se pouzdavajući u sposobnost Gospodina da učini puno više nego što mi možemo tražiti ili čak i zamisliti, povjeravaju Providnosti Božjoj budućnost svojih bratstava i svojih pastoralnih aktivnosti u Crkvi, vjerujući da ništa od onoga što je dobro i onoga što su oni slobodno darovali drugima ne može propasti. Upravo onako kako se Bog ponaša s nama kroz utjelovljenje svoga ljubljenoga Sina, tako i mi trebamo činiti jedni za druge, to jest, naučiti milošću prepuno umijeće pratnje, iskazajući jedni prema drugima i prema cijelom čovječanstvu i svemu stvorenomu istu brigu i istu samilost koju Bog gaji prema nama.
I usred unutarnjih teškoća i protivština u Redu, u Crkvi i u svijetu, nazočnost Isusa je svjetlo za nas. Stoga je Crkva za misu Božića, koja se slavi u tminama noći, izabrala radosni Izaijin tekst:
Narod koji je u tmini hodio
svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja (Iz 9,1)
U svojim pohodima nekim bratstvima Reda ove godine imao sam povlasticu vidjeti tu svjetlost, znakove novoga, ohrabrujućega rasta i životnosti među braćom. U Aziji i Oceaniji, u Africi, u obje Amerike i u Europi postoji iznenađujući impuls u odnosu na poruku i na primjer svetoga Franje. Čini se da se to povećava osobito među članovima katoličkih populacija sveukupnoga Juga. Znamo da nas je često sam papa Franjo pozivao da svoju pozornost obratimo na svetoga Franju kao zaštitnika mira, siromaha i brige za Zemlju. Njegova zanosna pobudnica, Evangelii gaudium, već je mnoge nadahnula da se založe u naviještanju Evanđelja u našem vremenu s obnovljenom energijom i zanosom. Pozivam vas, predraga braćo, da prigrlite središnju poruku Apostolske pobudnice pape Franje i da je gledate kao novi način da se razumije i živi Evanđelje, naše Pravilo i život i naše Generalne konstitucije.
Iz točke gledišta našega ljudskoga, kršćanskoga i franjevačkoga poziva, izazov s kojim se moramo danas suočiti ne tiče se broja braće Reda, niti srednje dobi braće, još manje broja aktivnosti i apostolskih djela, nego se tiče kvalitete našega uzajmno dijeljenog svjedočenja Evanđelja u današnjem svijetu. Interdisciplinarni studij o stanju Reda, kroz upitnik, pokazuje nam mnoga područja koja traže promjenu i radikalno obraćenje u našemu životu. Više od polovice braće koja su odgovorila na upitnik tvrde da je za oživljavanje Reda temeljno i bitno da poboljšamo kvalitetu odnosa u bratstvima. Mnoga braća trpe zbog nedostatka istinskih bratskih odnosa u njihovim mjesnim bratstvima, sa susljednim krizama koje vode u izolaciju i u slabljenje njihova ljudskoga, kršćanskoga i franjevačkoga poziva. Gvardijani često nalaze teškoće u istinskom komuniciranju s braćom s ciljem da izgrađuju istinsko bratstvo. Neka braća od svoga posla, osobito od pastoralnoga služenja, čine jedinu svrhu svoga franjevačkoga poziva, često radeći pretjerano, možda zato da izbjegnu bol koju osjećaju zbog nedostatka kvalitetnoga bratskoga života. To, osim toga, dovodi do daljnjeg slabljenja bratskih veza i pridonosi rastu individualizma i gubitku osjećaja za zajedničko dobro. Također i molitveni život, kako osobni tako bratski, trpi i, prema tome, slabi unutarnji duhovni život pojedinca i bratstva.
Ipak usred tih sjena svjetlo utjelovljenja nastavlja svijetliti! Braća su mi također rekla, u prigodi nekih pohoda, da su spremni zalagati se za intenzivniji život molitve, bratstva i uzajamno dijeljene misije. Mnoga braća sada rade sa siromasima, sa ovisnicima, s bolesnima od AIDS-a, ovisnicima o alkoholu, beskućnicima i onima koji su bili prisiljeni napustiti svoju kuću i koji su, kao Isusovi roditelji, morali tražiti utjehu “kraj puta”, živeći kao prosjaci, štoviše neželjeni u zemljama koje nisu njihova domovina. Mnoga su braća spremna zaputiti se s Gospodinom Isusom i riskirati sve sa siromasima (anawim)Božjim, čineći jednostavnijim svoj stil života, da bi drugi mogli jednostavno živjeti i napredovati. Na sve te načine možemo dokazati svoje zalaganje da živimo “radost Evanđelja” kao evangelizatori i misionari, noseći cijelom čovječanstvu i svemu stvorenju dar koji smo primili.
Dok se duhovno i bratski pripremamo slaviti Generalni kapitul 2015., zazivamo ljubazni zagovor ponizne Djevice Majke iz Betlehema, tražeći je da moli za nas svoga ljubljenoga Sina da on, koji se učinio našim “manjim Bratom”, mogne u nam ponovno umnožiti dar svoga Duha koji obnavlja lice zemlje. Molimo za početak duboke obnove cijeloga Reda koja bi polazila od poziva svakoga brata, koja bi prigrlila sposobnost da oživi bratsku ljubav i uzajamno podijeljeno poslanje u svakom mjesnom bratstvu, koja bi dolazila do toga da dadne novi zanos evangelizatorskom poslanju provincija i kustodija i, nesumnjivo, cijeloga Reda. I molimo obnovu svega čovječanstva i svega stvorenoga i za zoru Kraljevstva Božjega koje je kraljevstvo pravde, mira, istine, ljubavi i praštanja. Želim da svatko od nas i svi mi zajedno mognemo prigrliti te božanske kvalitete sa istim duhom poniznosti kojim Bog prigrljuje sve nas.
Svakome od vas, predraga braćo, svim sestrama klarisama i koncepcionistkinjama i svim prijateljima želim Božić i Novu godinu punu radosti!
Rim, 8. prosinca 2014.
Svetkovina Bezgrješnoga začeća BDM
Bratski,
Fra Michael A. Perry, OFM
Generalni ministar i sluga
