Ljubav rađa sve ostale kreposti o kojima Franjo govori. Bog je nas prvi ljubio i mi mu svojom ljubavlju trebamo uzvratiti na Njegovu ljubav. Da bi ljubili Krista, trebamo Ga upoznati...
Kako kreposti odgone mane
Gdje
je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je
ustrpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni nemira. Gdje je
dragovoljno siromaštvo, ondje nema ni pohlepe ni škrtosti. Gdje je mir i
razmatranje, ondje nema ni užurbanosti ni skitanja. Gdje strah Gospodnji
čuva svoj stan (usp. Lk 11, 21) ondje neprijatelj ne može imati mjesta da
uđe. Gdje je milosrđe i razbor, ondje nema ni suviška nikrutosti.
sv.
Franjo
Razmatrajući ovu
opomenu sjetio sam se trenutka kad sam se prvi put susreo sa Opomenama svetog
oca Franje. Bilo je to 2011. godine na seminaru u Međugorju, dok sam bio u Franjevačkom
svjetovnom redu. Sjećam se da smo dobili da pročitamo opomene, a ja sam se
odmah na prvu njima oduševio. Bile su mi ono najbolje od svetog Franje što sam
dotad upoznao. Otvorile su mi drugačiji pogled na samu riječ opomenuti koju sam dotada shvaćao kao
prijekor i ljutnju onoga koji te opominje. U Franjinim sam opomenama uvidio
mnoštvo ljubavi te da opominje braću jer im želi dobro i jer ih ljubi, kao što
je Krist sve nas ljubio.
Na vrhu svih kreposti je ljubav, kako kaže apostol Pavao u svojoj poslanici Korinćanima. Ljubav rađa sve
ostale kreposti o kojima Franjo govori. Bog je nas prvi ljubio i mi mu svojom
ljubavlju trebamo uzvratiti na Njegovu ljubav. Da bismo ljubili Krista, trebamo Ga
upoznati. Upoznajući Krista sve više razumijemo i upoznajemo ljubav kojom nas
On ljubi. Upoznajući Kristovu ljubav sve više spoznajemo koliko mi malo ljubimo
Njega te da mu nikad nećemo moći
uzvratiti toliku ljubav. Stoga sv. Franjo sa suzama tugujući govori kako Ljubav nije ljubljena.
Franjo kaže da ako imamo ljubavi nema straha i time
želi reći da kad upoznamo Boga koji je ljubav i potpuno se Njemu povjerimo, ne
možemo biti uplašeni ni zabrinuti jer osjećamo da nas On voli, te se osjećamo
sigurnim u Njegovim rukama. Sveti Franjo je toliko ljubio Krista, i u tom
zanosu ljubavi ga je prepoznavao u svim ljudima, a posebno onim odbačenima,
patnicima te bolesnicima kojima je Krist najbliži u njihovoj muci. Stoga Franjo
u zanosu ljubavi ljubi gubavca jer u njemu vidi Krista.
Zapitajmo se prepoznajemo li mi u drugima Krista?
Prepoznajemo li ga u našem susjedu kojem treba pomoć, u siromasima, u
bolesnima, u beskućnicima, i svima potrebitima? Koliko se obaziremo na tu braću
dok svakodnevno prolazimo pokraj njih.
Sveti Franjo opominje braću da se izgrađuju u
ljubavi, da budu milosrdni prema drugima, te im naglašava mane u koje mogu
upasti ako budu bez ljubavi. Kaže im kako se trebaju vježbati u strpljivosti. A
Koliko smo mi danas strpljivi prema drugima. Franjo naglašava i kako braća
trebaju biti ponizna te braću uči da budu najmanji. Opominje ih da se ne uzdižu
iznad nikoga, već budu ponizni kao Krist, koji je sam sebe ponizio da bi nas
spasio.
Franjo braći dalje govori da ljube siromaštvo i da
budu veseli u siromaštvu, jer tako izbjegavaju škrtost i pohlepu. Ovaj primjer
se najbolje odražava na primjeru siromašne udovice koja je u hramsku blagajnu
ubacila sve što je imala. Ona je u svom siromaštvu bila radosna, jer je bila
siromašna i otvorena za Krista i Njegovu ljubav koja ju je ispunjala i nije joj
bio potreban novac da bi bila radosna. Stoga sve što ima daje za potrebe
drugih. Nije bila škrta ni pohlepna. Pravu radost za nju nije predstavljao
novac već darivanje.
Franjo nadodaje da braća traže mir i odvajaju osobno
vrijeme za Boga, da ne bi zapali u tjeskobu. Želi im reći da u ovom užurbanom
svijetu, kakav je tada bio – a danas je još i više, nađu vrijeme mira i molitve
da ne bi zalutali u užurbanosti. Svi negdje žurimo obaviti važne poslove.
Nemamo mira, jer sve nam se čini kao da će nešto pobjeći. Tu postoji opasnost
da zaboravimo na Boga i lutamo ovim svijetom. Stoga trebamo naći vremena za
Boga i bližnje. Na kraju još Franjo naglašava milosrđe i upozorava braću da im
ne otvrdne srce za potrebe drugih. Kao i kroz sve ostale kreposti i ovu prožima
ljubav. Bez ljubavi nema ni milosrđa. S takom ljubavi primijetiti ćemo one koji
su u potrebi i biti im milostivi tako nasljedujući Krista koji je nama bio
milosrdan u svemu i svoju nam ljubav tako pokazao.
