Povjerenstvo za duhovnost Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u našem je samostanu 7. i 8. ožujka organiziralo Studijske dane o spisima sv. Franje koje je prvoga dana otvorio fra Željko Tolić, predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica.
Školska sestra franjevka Renata Mrvelj u svojem je predavanju o Franjinim autografima naglasila kako spisi sv. Franje predstavljaju iznimno značajan primjerak srednjevjekovne redovničke literature te su dragocjena ostavština za upoznavanje franjevačkog pokreta i autentičnosti franjevačke duhovnosti u svim vremenima. Osobito su vrijedna, naglasila je, tri autografa koji jasno pokazuju kako se Franjo znao koristiti pučkim latinskim jezikom. Franjini nam spisi pokazuju njegovu viziju Boga, čovjeka i bratskih odnosa, ali i Franjinu osobnost: njegova iskustva i namjere. Oni su radosna objava vjere i program njegova života. Franjina su tri autografa (Pohvala Bogu, Pohvala Bogu Svevišnjem i Blagoslov bratu Leonu) pisana na dva listića.
U trećem se predavanju zagrebački franjevac fra Rozo Brkić osvrnuo na spise u odnosu prema heretičkim strujanjima u Franjino vrijeme. Naime, svetac se za svoga života često susretao s takvim strujanjima, međutim, on ih u svojim spisima ne naziva "heretičkim" nego "nekatoličkim" te ih nikada ne osuđuje. Njima se odlučio postaviti autentičnim življenjem Evanđelja koje je bilo u skladu s naukom Crkve. Istaknuo je kako "udaljiti se od Crkve znači udaljiti se od Isusova puta i spasenja". Fra Rozo Brkić je okupljene podsjetio na Franjin odlazak u Rim prilikom kojega je od Pape molio potvrdu pravila, što se tumači kao Franjinu podložnost Crkvi. Ne čudi, stoga, odluka pape Ivana Pavla II. koji ga je u postsinodalnom dokumentu Vita consecrata istaknuo kao primjer čovjeka Crkve.
Fra Nikola Vukoja u svome je predavanju o spisima sv. Franje i prvom stoljeću povijesti Manje braće istaknuo kako je Franjina živa prisutnost među braćom bila značajnija i jača od njegove prisutnosti u spisima. Također je podsjetio kako mlade ljude, koji su u to vrijeme tražili smisao života i htjeli ući u franjevački red, nisu privukle knjige i dokumenti već život Franjine braće.
Predavanje na temu "Spisi i ponovno otkriće franjevačke karizme: doprinos fra Kajetana Essera" održao je fra Marko Semren, bosanski franjevac. On je ukratko predstavio život i rad ovoga angažiranog franjevca koji je bio zaslužan za ponovo otkriće Franjinih spisa. Isto tako, on je ponovo otkrio i istaknuo važnost spisa za upoznavanje s asiškim svecem i redom kojega je stvorio. Fra Marko je naglasio i fra Kajetanovu čežnju za pronalaženje duhovnog dokumenta zajedničkog za tri ogranka prvog reda.
Posljednje predavanje prvoga dana održao je slovenski kapucin iz Maribora fra Vinko Škafar koji se osvrnuo na Riječ Božju u spisima sv. Franje. Asiški je svetac izvanredno poznavao Božju Riječ i Bibliju razmatrao srcem. Njegovi mu se suvremenici nisu obraćali kao učenjaku, nego kao čovjeku koji je imao Duha Božjega. Franjo se prema Bibliji nije odnosio mentalitetom učenjaka, nego čovjeka, a za njega Riječ Božja nije bila statička, nego dinamička. Svoje je predavanje fra Vinko Škafar završio riječima: "Franjo je prerastao svoje vrijeme i živi u povijesti zato jer je bio čovjek Evanđelja i Riječi Božje."
Drugi dan Studijskih dana otvorio je fra Marinko Pejić iz Livna koji je govorio na temu "Spirituales i spisi sv. Franje", pripomenuvši pritom kako će koristiti izraz duhovnjaci, bez nekih negativnih konotacija. Kratko je predstavio povijesni tijek nakon smrti sv. Franje. Objasnio je pojam "metarmorfoza franjevaštva" i pojavu tzv. duhovnjaka, koji su smatrali da se franjevaštvo ne može živjeti drukčije, nego onako kako ga je živio sam sv. Franjo. Predavač je također podsjetio na Franjinu oporuku u kojoj je on svoju braću upozorio kako se pravilo ne smije prilagođavati običnim ljudskim prohtjevima i pravilima.
Varaždinski kapucin fra Mirko Kemiveš govorio je o spisima sv. Franje kao temelju franjevačke duhovne teologije, ali i o okolnostima u kojima su oni nastali te o vremenima i osobama koje su pomogle kako bi se oni ponovo otkrili. Posebno je naglasio ulogu II. Vatikanskog koncila koji se osvrnuo na specifičnost franjevačke duhovnosti unutar katoličke Crkve. Izrazio je želju da ovaj skup potakne široke slojeve franjevaca i franjevki na što dublje življenje Franjine karizme. Spisi su slika jednoga bogatog života i oni proizlaze iz bliske povezanosti s Isusom Kristom. Završavajući predavanje, fra Mirko je svima poželio neka svojim konkretnim životom ispišu svoje spise koji će posvjedočiti o ljubavi prema Kristu i sv. Franji.
Hercegovački franjevac fra Miljenko Šteko u svom je predavanju ("Od Propositum vitae do potvrđenog pravila") istaknuo kako je Franjo vjerojatno napisao tri vrste pravila. Prvo je pokazao papi Inocentu III. Franjo se uvijek služio riječima Evanđelja jer je čeznuo za njegovim sadržajem. Fra Miljenko je naglasio kako prvo pravilo nije sačuvano, a u svojoj ga je radnji pokušao rekonstruirati fra Dominik Mandić.
Predavanje s. Tarzcije Čičmak, zagrebačke klarise, pročitala je s. Samuela. U njemu se autorica osvrnula na autentičnost i važnost Franjinih spisa upućenih sv. Klari. Kroz te se spise može uočiti Franjino i Klarino, ali i drugih braća i sestara, zajedništvo i radikalno siromaštvo u nasljedovanju siromašnog Gospodina. Franjini spisi upućeni Klari i sestrama čine povezanu cjelinu, a "Pjesma utješnica" kao da je sažetak svih Franjinih jednostavnih nagovora u govornici sv. Damjana. Franjo je uvijek bio prisutan u Klarinom životu, ali i životu njezine zajednice, osobno ili preko pisama.
Konventualac fra Đuro Hontić ukratko je pojasnio značenje spisa te napomenuo da se u izdanju iz 1978. godine prvi puta spominje riječ "scritti", dok se ranije upotrebljavala riječ "opuscoli". Predavač je isto tako spomenuo kako spisi nisu važniji od životopisa i cvjetića, nego svi oni zajedno nadopunjuju sliku o svecu. Franju se u širem smislu može nazvati teologom, jer je razmatrao i govorio o Bogu, ali do svojih spoznaja nije došao izučavanjem teoloških spisa, nego iščitavajući Riječ Božju i kroz liturgiju. Također je spomenuo kako je sv. Franjo svojim spisom poznatim kao "Pohvala bratu suncu" utemeljio talijansku književnost jer to je prvo djelo napisano na govornom talijanskom jeziku. Spisi su, naglasio je, bili temelj na kojem se razvija duhovnost te franjevačka teologija i filozofija.
Fra Zvonimir Brusač se u svom izlaganju "Spisi sv. Franje u Pravilu i životu braće i sestara trećega samostanskog reda sv. Franje" osvrnuo na prisutnost spisa u pravilu koje je potvrđeno 1982. Posebno je istaknuo nekoliko tekstova iz spisa sv. Franje koji govore o zajedničkom životu i poslušnosti.
Studijski su dani bili obogaćeni monodramom "Na zdencu" koju je izvela sestra Samuela Klaić. Prvi dan ovoga skupa svi su se sudionici okupili na euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Josip Mrzljak, svjetovni franjevac i biskup varaždinski, dok je drugoga dana svetu misu služio fra Željko Tolić
