Na uočnicu svetkovine svetog oca Franje, 3.listopada, slavili smo svetu misu, a potom obred preminuća svetoga Franje – transitus, tijekom kojega je blagoslovljen novi kip našeg utemeljitelja, djelo akademskog kipara Ilije Skočibušića. Umjetnik je vođen nadahnućem iz drugog čitanja svetkovine, gdje stoji: „Bože sačuvaj da bih se ja ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.“ (Gal 6,14) Umjetnik je oblikovao kip koji će od sada biti izložen vjernicima na molitvu i razmatranje. U Franjinim rukama jasno vidimo križ kao izvor milosti koje je primao od Raspetoga. Tolika je bila njegova sjedinjenost s Kristom da je iz Božje ljubavi bio obdaren i stigmama. Franjo je molio od Gospodina da mu udijeli milost da u svojoj duši i tijelu osjeti onu ljubav koju je Isus osjećao u svojoj muci a Gospodin ga je obdario znakovima Kristove patnje na vlastitom tijelu.
Svetog Franju ne možemo zamisliti bez križa i rana. U većem životopisu svetog Franje, sveti Bonaventura lijepo piše da je Franjo, nakon četrdeset dana provedenih u samoći, sišao s gore noseći sa sobom lik Propetoga, ali ne na kamenim ili drvenim pločama urezan rukom umjetnika, nego na tjelesnim udovima utisnut prstom Boga živoga. (1Bon 13,5) O kolike li Božje ljubavi da je svome sluzi dao nositi njegove rane. I naš kip jasno pokazuje kamo je usmjeren Franjin pogled, za kim ide njegov život i komu jedinom želi služiti. Njegove rane ukazuju i nama da nema ljubavi bez boli, ni pravog života bez Krista.
Zahvalni Bogu na ovom velikom daru, utecimo se zagovoru svetoga Franje i svoj život usmjerimo prema Onome koji je Put, Istina i Život.
Križ ti resi biće cijelo,
slavno po njem svrši djelo,
pobijedivši svijet i tijelo
pobjedom preodličnom.
Neka Franjo, znak taj sveti
i nam hrabrost čuva, njeti
te dovede pravoj meti
i slavi nas konačnoj.
Blagoslov novoga kipa svetog Franje
