Ne treba zatvarati oči kada su se već svačega nagledale niti zatvarati uši kada su se već svačega naslušale, i tako izbjegavati pogledati zlu u oči - pustošenja, kriminal, razni oblici diskriminacije, nepotizam, oduzimanje života, plač djece i majki i svaki drugi oblici zla koji su se nastanili u našem svijetu.
To je ruka majke Sina svoga, majke Kristove koja nas želi otrgnuti od ovog zemaljskog i privući k nebeskom, odvući nas od vječne propasti kao posljedice grijeha.
Zar ne bismo i mi tražili da stavimo svoje prste, svoje ruke i da opipamo, da se osvjedočimo? Zar bismo samo tako povjerovali? No unatoč toj paradoksalnosti i „materijskoj“ Ivanovoj igri, za mene je poruka ovoga evanđeoskog odlomka sadržana u preobrazbi u novo biće. Uskrsnuće je očito značajan proces koji mijenja trenutno stanje i preobražava ga u nešto novo, nešto što nam nije bilo znano i nešto što se, za sada, protumačiti ne može.
Neka nam primjer i zagovor svetoga Andrije pomogne da na kraju adventa, kada izvučemo svoje mreže, ne nađemo prazninu i razočaranje, nego radost i smisao življenja kao plodove ovoga hoda prema Božiću.
Uzeti nam je svjetiljku i zaviriti u svoje biće. Potrebno nam je upoznati same sebe kako bismo pošli za Isusom. Možda smo na provaliji života, možda nemamo dovoljno ni vremena ni snage ni petlje upoznati sami sebe, no okrenuti se za Isusom možemo svakoga trenutka.
Susret s Marijom kroz ovu svetkovinu je poput pronalaska živog izvora u bespuću sadašnjeg vremena. Taj krepki susret ništi oporo stanje u kojemu se zaboravlja Božja uloga u našim životima.
Isus nas poznaje, proniče naše ljudske kalkulacije i našu logiku bez obzira što šutimo na njegovo pitanje: "Što ste putem raspravljali?". On upozorava učenike na istinski poredak stvari, njegova logika ne počiva na moći i vlasti. Načelo njegove logike potpuno je suprotno načelu našeg ljudskog razmišljanja, ali mu se ne protivi.
Njegovo je uskrsnuće univerzalni događaj jer je i smrt univerzalni događaj. Nema ljudskoga bića koje svojim rođenjem nije osuđeno na smrt. A sada smo u Kristu osuđeni na uskrsnuće, osuđeni na novi život po vjeri u Isusa Krista (usp. 1Kor 15).
Znajmo da se Bog treba roditi u našim srcima, u našim životima, znajmo da poruka Božića dotiče svakog čovjeka i govori mu: „Isplati se biti čovjek. Bog je htio biti čovjek.“ I zato svjetlo betlehemske noći podsjeća da ne postoji noć bez zvijezda…
