Jedna verzija kaže kako je jedno tijelo isplivalo na kopno u blizini Žitomislića, no da su ga komunisti bacili natrag u rijeku. Druga, pak, tvrdi da su pastiri koji su pronašli nasukano tijelo prepoznali fra Rafu Prusinu, pokopali ga blizu rijeke, ali zbog ogromnog straha od partizana nikad nikome pa ni fratrima nisu otkrili mjesto gdje leži fra Rafino tijelo.
Ni tigar ni lav. Ni vitez ni junak iz epske pjesme, nego bezazleno i krhko biće koje ne zna za nasilje niti se brani. Oni koji nisu držali maleno janje u rukama, a kamoli oni koji ga nisu nikad vidjeli, ne mogu pojmiti o kakvoj se tu bezazlenosti radi.
Kad te netko vidi onakvim kakav jesi – čini te gorim…boljim će te učiniti tek onda kad te vidi onakvim kakav bi tek mogao biti. Kako je dobro i potrebno imati nekoga čija će nam prisutnost biti siguran okvir za iskorak u bolje.
Život je često nemilosrdan - i prije negoli su napravili svoj prvi djetinji korak, on je neke, bez ikakve njihove krivnje, već vratio tri unazad.
Pravo čekanje uvijek uključuje one najbitnije stvari - i vjeru i nadu i ljubav. Jer nije istinski čekao tko nije vjerovao da ima smisla čekati, makar trenutno možda i izgledalo kako ništa nema smisla.
Postoji li možda toksična feminiziranost? Zašto smo mlaki i kako da to prestanemo biti? Je li franjevačko siromaštvo mit? Jesmo li svjesni da smo u duhovnom ratu i da na Zapadu više ne živimo u kršćanskoj kulturi? Zašto je dvije godine živio u Međugorju i što je naučio od nas Hrvata? O svemu ovome i još koječemu za naš portal govori američki franjevac fr. John Anthony Boughton, poglavar "sivih fratara" iz Bronxa.
Kakvo je moje srce? Usko ili široko? Je li oko njega postavljena bodljikava žica i dvometarski zid s kamerama na svakom ćošku, ili se u njemu uvijek može naći fildžan viška za čovjeka namjernika?
Uvijek je bilo i bit će onih koji misle da je Bog njihovo vlasništvo i koji priliku poznanstva s Bogom drže svojom ekskluzivnom povlasticom. A Bog i njegovo milosrđe i ljubav su za svakoga…baš za svakoga. Pa i za najveće gadove.
Istina provocira čak i ondje gdje je netko najmanje želi…možda najviše baš tamo.
