''Mračni srednji vijek'' najčešći je naziv za razdoblje europske povijesti između 5. i 15. stoljeća kada je Crkva imala puno veći utjecaj na društvo negoli ga ima danas. No je li srednji vijek ''mračan'' zbog utjecaja Crkve ili je Crkva bila tračak svjetla u tom ''mračnom vijeku''?!
Nakon pada zapadnoga dijela Rimskog Carstva u drugoj polovici 5. stoljeća u Europi je nastao opći nered. S istoka su došli mnogi narodi koji su naselili rimski prostor i tako izmijenili demografsku i konfesionalnu sliku zapadne Europe. Crkva, kao jedina institucija koja je preživjela pad Rimskog Carstva, bila je pod pritiskom novih naroda i trudila se svim silama kristijanizirati ih. Kristijaniziranjem novopridošlih naroda stanje se nije smirilo jer su kod njih ostali stari običaji i stari mentaliteti, a za tu promjenu trebalo je proći puno vremena. Uz to, kako su oni postali članovi Crkve, vlastite su mentalitete unijeli u Crkvu i na taj način promijenili klasični rimski pogled na svijet. U zapadnoj Europi stanje se smirilo dolaskom novoga carstva, Franačkog, koje je obuhvaćalo čitavo veliko područje u Europi, a njezini su vladari, barem ispočetka, vladali čvrstom rukom i ratnički mentalitet svoga stanovništva iskoristili za širenje i očuvanje granicâ carstva. Smrću Ljudevita I. Pobožnoga Franačko se carstvo dijeli na tri dijela i između tih sastavnica počinje sukob oko primata u Europi. Velikaši iskorištavaju taj sukob pa počinju širiti svoja područja nauštrb svojih vladara, a isto tako i slabih susjeda. Zbog toga je dolazilo do sukoba između velikaša oko posjedâ, a isto tako i utjecaja na vladare.
Crkva u to vrijeme gubi svoga zaštitnika pa rimski papa biva marginaliziran i pada pod utjecaj rimskih velikaških obitelji koje se počinju boriti za prevlast nad papinstvom. Crkva, općenito, pada pod utjecaj velikaša na svim razinama i trebat će dugo vremena da se odvoji od toga utjecaja. Vjerski žar pada, a život u Europi biva nesiguran. Reforma unutar Crkve javlja se postankom opatije u Clunyju koja biva podvrgnuta izravno papinu utjecaju, a nakon nje nastaju druge opatije koje su podvrgnute papi pa se na taj način upravljanje Crkvom pomalo počinje vraćati u ruke prelatima.
Kao što smo prije naznačili, život u Europi bio je nesiguran. Redovito je dolazilo do malih ratova između velikaša za prevlast pa su na taj način životi ratara, stočara, trgovaca i hodočasnika bili nesigurni. Turniri na kojima su sudjelovali velikaši također su bili problem jer je na njima dolazilo do sukoba između velikaša, redovito sa smrtnim ishodima. Uz to, razne kriminalne grupe kretale su se po prometnicima i maltretirale sve koje su susretali. Komunikacije (svih vrsta) skoro da i nije bilo. Želeći promijeniti situaciju, Crkva uvodi u pravo pojam Treuga Dei (Božje primirje). Nije nam poznato koje je točno godine izraz prvi put uporabljen, a spominju se razne godine nastanka u rasponu od sredine desetog do sredine jedanaestog stoljeća. Javlja se prvi put u Francuskoj i njime su se željeli zaštititi obični stanovnici od velikaških sukoba i kriminalnih bandi. U početku je primjena toga zakona počinjala u srijedu navečer i završavala u ponedjeljak ujutro. U tom razdoblju zabranjivani su bilo kakvi sukobi, a svi koju bi tu odredbu prekršili bili bi u većini slučajeva izopćeni iz Crkve. S vremenom se Treuga Dei proširila na sve svetkovine i veće blagdane, da bi na vrhuncu bila primjenjivana na došašća i korizme. U jednom razdoblju povijesti moglo se - zbog Treuga Dei - ratovati oko 80 dana u godini. Iz Francuske se ova odredba počinje širiti na cijelu Europu, a u nekim slučajevima više su je primjenjivali vladari, kao njemački car Henrik IV. koji je ovu odredbu uveo na razini čitavoga carstva želeći tako smanjiti sukobe i učvrstiti svoju vlast. Naravno nisu se svi držali ove odredbe. Za neke povjesničare upitno je koliki je stvarni utjecaj ova odredba imala na razvoj Europe. Bilo je tu i drugih faktora koji su utjecali na razvoj Europe.
Ipak, i većina njih prizna da se i s pojavom Treuga Dei počinje poboljšavati život u Europi. Dolazi do poboljšanja u gospodarstvu, raste broj stanovnika, a i veća je prometnost. Populariziraju se hodočašća i svetačka slavlja. Trgovci počinju trgovati u blizini crkava na dane kada se primjenjivala Treuga Dei (pogotovo u vrijeme zaštitnika pojedinih mjesta i crkava) jer su i oni, a i oni koji su dolazili na hodočašća bili sigurni od raznih napadača. Ova pojava trgovaca u blizini crkava u vrijeme svetačkih slavlja ostala nam je do današnjeg dana. Nije nam poznato dokada je ova odredba rabljena. S vremenom su je preuzeli vladari i počinjali provoditi u svojim kraljevstvima kako bi osigurali mir.
Ukratko smo pokušali prikazati jedan segment europske srednjovjekovne povijesti. Vidimo da je unatoč problemima - kako unutarnjim tako i vanjskim - Crkva bila kako danas tako i onda svjetlo unutar mračnoga vijeka. Nastavimo unatoč silnim poteškoćama s kojima se i danas susrećemo biti svjetlo.
Mir Vam i dobro!
