Ovo je posljednji u nizu tekstova kojim želimo upoznati čitatelje s prevoditeljskim radom hercegovačkih franjevaca. U nastavku prikazujemo lik i djelo fra Blage Brkića.
Fra Blago je rođen 1920. godine u selu Njive u župi Rasno. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Rasnu i na Širokom Brijegu. Teologiju je studirao je u vrijeme Drugoga svjetskog rata pa je stalno mijenjao mjesto studiranja - Humac, Mostar, Veljaci, Čitluk, da bi ju uspio okončati 1946. godine u Zagrebu. Franjevački habit obukao je 1937. godine, a za svećenika je zaređen 1943. godine u Mostaru. Do 1968. godine djelovao je u više župa u Hercegovini, a te godine odlazi za misionara u Afriku, točnije u Kongo. Dakle, u misije je otišao sa skoro 50 godina života i 24 godine svećeništva iza sebe.
Kad je stigao u Kongo odmah su se stvorili problemi, i to jezični. Prvo je morao dobro utvrditi francuski jezik da bi preko njega mogao naučiti kyluba jezik. Uz to je bio i malo stariji čovjek za učenje nekog potpuno novog jezika koji nema nikakvih sličnosti s jezicima koje je poznavao. Belgijska braća, kod kojih je boravio tijekom učenja jezika, mnogo su ga puta ''obeshrabrivala'', ali ipak, upornošću i strpljivošću koje mu je Bog udijelio, uspio je savladati tu barijeru i već nakon pola godine imao je svoju prvu propovijed na kyluba jeziku. Odlazi u razrušenu misiju Kayeye koju su uništili protestanti, tada većinska kršćanska denominacija u tom kraju, i ponovno ju diže iz pepela svojom marljivošću i upornošću. S vremenom su mu u tome pomagali ostali fratri misionari koji su dolazili iz Hercegovine i koji su upravo s njim činili svoje prve misijske korake. Misijski je posao bio težak, naporan i pun izazova, ali plodovi su bili brojni i izazivali su naše misionare da rade još više i idu još dalje.
Fra Blago je držao ritam, koji su postavljala mlađa braća, sve do 1978. godine kada obolijeva od moždane malarije, najtežeg oblika malarije, od koje čovjek ili umre ili poludi. ''Umro nije, znači da je poludio'', znao se fra Blago redovito šaliti na svoj račun. Malarija je ostavila vidne posljedice tako da se više se nije mogao izlagati skoro nikakvom fizičkom naporu te svoje misionarske poslove prebacuje na druge.
''Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre…'' (1 Kor 1,27a). Izgleda da je fra Blago, u neku ruku, ipak ''poludio'' jer mu je, nakon svega što je prošao, sinula jedna ''luda'' ideja, a to je da se načini prijevod Svetog pisma s francuskog na kyluba jezik. Predložio je to biskupima i oni su ga u tome podržali. Naravno, samo riječima, a ostalo je ovaj ''luđak'' morao uraditi sam: pronaći suradnike i, naj(ne)važnije, novac za takav projekt. Skupio je suradnike, uredio prostor za prevođenje te su počeli s prevođenjem 1982. godine. Čovjek nakon šezdesete godine razmišlja kako si organizirati mirovinu, a fra Blago je tek počeo raditi. Fra Ante Kutleša dao mu je svoj pisaći stroj koji je ponio sa sobom iz Hercegovine. Posao je tekao ovako: prevodili bi od 7 ujutro do 16 sati, a nakon toga bi fra Blago sve ono što su preveli (prijevod se pisao ručno) pretipkavao na pisaćem stroju do 18 sati. U početku je imao problema s pretipkavanjem pa si je kupio daktilografski priručnik i tako je postao vješt u daktilografskom načinu pisanja. To je naučio u 62 godini života! Svakodnevno su prevodili i korigirali tekst. Koliko je naš fra Blago bio revan u svome poslu govori i činjenica da je čitavu Bibliju pretipkao četiri puta u 10 godina, koliko je njemu i suradnicima trebalo da prevedu cijelu knjigu. Pojedini katolici u tome razdoblju ne pročitaju je niti jednom.
Netko je jednom zgodom izračunao da je fra Blagi i suradnicima za prevođenje Biblije trebalo točno 10 godina i 20 dana. I tako je 1993. godine, jedan sada već starac koji ima samo opću biblijsku i jezičnu naobrazbu, uspio prevesti Sveto pismo na kyluba jezik. Da stvar bude još interesantnija, za to vrijeme nisu preveli samo Bibliju nego i više katehetskih priručnika te su priredili dječju Bibliju. Kasnije je fra Filip Sučić uredio liturgijske knjige na kyluba jeziku, što je također bio veliki pothvat. Zadovoljan onim što su učinili, skupio je sav prevedeni materijal (15 kg papira, a debljina rukopisa bila je 40 cm) i ponio ga sa sobom u Europu. Tu je pronašao donatore za tiskanje te je Bibliju tiskao u Španjolskoj.
O dugogodišnjem pothvatu fra Blago je kasnije zapisao: ''Kad se sjetim svega što sam proživio, vidim očitu volju Božju da taj posao radim. U svojoj ljubavi izabrao je mene. Učinio me nemoćnim za ostale poslove i nadahnuo me da odaberem taj uzvišeni posao. Čini mi se da kroz čitavo to vrijeme nisam bivao bolestan, barem nisam bolovao kroz dulje vrijeme. Nikada mi nije manjkalo papira niti ičega što je potrebno za taj posao. Novaca je uvijek bilo dosta za plaćanje suradnika i za nabavku materijala, pa čak i za prijevoz i tiskanje tolikih knjiga. I suradnici su uglavnom bili dobra zdravlja i raspoloženi za rad. Biblija na čijem sam prijevodu radio s toliko ljubavi, ponekad neizvjesnosti, tako je postala dostupna još jednom narodu'' (Jolić, 2020.).
Po završetku posla fra Blago putuje natrag u Kongo s dvije knjige, koliko ih je mogao ponijeti, ali se ubrzo vraća u Europu jer se naglo razbolio, tako da nije službeno predstavio prijevod. Ostatak života proveo je u samostanu na Širokom Brijegu. Odlikovao se poniznošću i strpljivošću te je bio poznati ispovjednik. Nastavio je svoj rad pišući stalno na pisaćem stroju. Svoju zadnju svetu misu slavio je dva dana prije smrti, a umro je 26. kolovoza 2009. u 90. godini života, 73. godini redovništva i 67. godini svećeništva. Umro je na glasu svetosti i u zadnje se vrijeme od mjesne crkvene vlasti potiče postupak za njegovu beatifikaciju.
Na kraju bih iznio svoje svjedočanstvo o ovome čovjeku. Fra Blagu nikada nisam imao priliku upoznati i sve što o njemu znam, znam iz knjiga i svjedočanstva ljudi koji su ga poznavali. No, ipak sam ga, na neki način, upoznao. Jedna od stvari koju nikada nisam volio jest učenje stranih jezika, od biblijskih do suvremenih, pa čak nisam ljubitelj ni gramatike vlastitog jezika. Sve je to u meni stvaralo neku odbojnost, tako da sam materijalima za učenje teško prilazio, pogotovo biblijskim jezicima. Poznavajući njegove muke s učenjem, počeo sam mu se utjecati u zagovor i sastavljati vlastite molitve za učenje jezika, i, po njihovu završetku, već bih se našao sjedeći pred materijalima i iščitavao ih bez odbojnosti. Razmišljajući o njegovu životu, radinosti strpljivosti, a napose žarkoj molitvi, pronalazio sam snagu za rad. Za mene je ovaj čovjek zagovornik za one koji se muče da jezik nauče. Fra Blago, hvala ti.
Mir vam i dobro.
Literatura:
1.Robert JOLIĆ, Leksikon hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2011;
2.Ivan DUGANDŽIĆ, ''Hercegovački franjevci bibličari'', u: Franjevci i Hercegovina, 2009., str. 391-408;
3. ''† fra Blago Brkić'', u: Mir i dobro, god. 41 (2009.) br. 2, str. 30-35;
4.Robert JOLIĆ, Hercegovački franjevci pola stoljeća u Kongu, Mostar – Tomislavgrad, 2020.
