Odveden je u zatvor u Ljubuški gdje je proveo svoje zadnje dane. Jedne noći kada je u zatvoru pušten u zahod, susreo je fra Janka Bubala, te od njega zatražio svetu ispovijed. Bio je svjestan, da će ubrzo prijeći Gospodinu. Strijeljan je oko 13. veljače 1945. U trenutku smrti imao je 30 godina života, te 11 redovništva.
Fra Slobodan Lončar, rođen je na današnji datum 1915. godine u Vinjanima kod Posušja, a samo tri dana kasnije, roditelji Petar i Franjka odnijeli su ga na krštenje i posvetivši dijete Gospodinu, dali mu ime Ivan. Dječak je pohađao Narodnu osnovnu školu od 1925. do 1929. godine kada se upisuje u Franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu. Fra Tugomir Soldo, koji u to vrijeme bijaše magistar klerika na Širokom Brijegu, poslao je izvješće provincijalu fra Mati Čuturiću u kojem kaže: “fra Slobodan Lončar marljiv je i dobro čuva odijelo i knjige…”. Fra Slobodan Lončar filozofiju i teologiju upisuje 1937. godine, a iz indeksa saznajemo kako je prema tadašnjem sustavu ocjenjivanja imao najčešće ocjene između 7 i 9.
Naši ugledni fratri, fra Slobodanovi suvremenici dr. fra Častimir Majić i dr. fra Bazilije Pandžić tvrde kako je fra Slobodan imao smisla za humor te kako je često pisao i crtao u nekim glasilima dok je bio u Mostaru. Zajedno s fra Žarkom Leventićem, fra Slobodan je uređivao šaljivi časopis “Podbadalo”. Svojim kistom znao je nacrtati pojedine osobe jako dojmljivo.
Kada je profesorski zbor zaključio da je Ivan prikladan za redovničko zvanje, provincijal fra Mate Čuturić obukao je dvanaestoricu kandidata na Humcu u smeđe odijelo, među njima i devetnaestogodišnjeg Ivana, kojemu je Provincija dala ime fra Slobodan. Po završetku novicijata, 1934. polaže svoje prve redovničke zavjete. Fra Slobodan je zračio ljudskom toplinom i vedrinom, što je očitovao u susretu sa svim osobama u životu.
Godine 1940. pet profesora ispitalo je jedanaestoricu bogoslova teološko gradivo koje je bilo potrebno za službu subđakonata, među njima i fra Slobodana kojega nađoše prikladnim. Red prezbiterata fra Slobodan je primio 1940. godine. Mladu misu proslavio je na Rakića groblju pred mnoštvom svećenika i puka Božjega. Propovijedao mu je fra Svetozar Petric, a fra Umberto, fra Slobodanov brat napisao je pjesmu pod naslovom “Bratu za Mladu Misu”.
Fra Slobodan je svećenički život započeo vjerojatno kao kapelan u Mostaru, no o tome nemamo mnogo podataka. Od 1942. do 1944. godine djeluje kao župni vikar na Širokom Brijegu. Prema podacima, samo na Širokom Brijegu, fra Slobodan je krstio 126 djece. Uvijek je pokazivao revnost u obavljanju svojih službi, kakve god da su potrebe bile. Od 1944. do 1945. godine djeluje u Drinovcima također kao župni vikar. Proveo je ondje oko šest mjeseci.
U Drinovcima je doživio teške optužbe od partizana. Podmetnuli su mu pušku, kasnije ga optužili da je njegova i da je tu skriva. Radilo se o čistoj drskosti, laži i zloći, jer po nalogu provincijala Petrovića nijednom franjevcu nije bilo dopušteno posjedovati nikakvo oružje. Svi su se od toga strogo čuvali jer je franjevački i svećenički poziv služba božanske naravi. Očito im je fra Slobodan smetao, te ga je nekako trebalo ukloniti. Odveden je u zatvor u Ljubuški gdje je proveo svoje zadnje dane. Jedne noći kada je u zatvoru pušten u zahod, susreo je fra Janka Bubala, te od njega zatražio svetu ispovijed. Bio je svjestan, da će ubrzo prijeći Gospodinu. Strijeljan je oko 13. veljače 1945. U trenutku smrti imao je 30 godina života, te 11 redovništva.
Svemogući vječni Bože, fra Slobodanu si dao dar slikanja kojim je uveseljavao sve oko sebe, podari i nama kist kojim ćemo u ovome svijetu oslikati tvoju slavu i dobrotu, koja nadilazi svaku osvetu i mržnju. Po Kristu Gospodinu koji je poradi nas život svoj položio!
Literatura
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 191-193.
Fra Milan LONČAR, Fra Slobodan Lončar Franjevac i mučenik, Posušje, 2022.
