Fra Miljenko se s još sedmoricom svoje braće povlači u franjevačku hidrocentralu uz rijeku Lišticu. Brig se utisnuo u srce fratara, te su se odlučili vratiti. Hrabro su koračali naprijed k svome voljenom Brigu, ne znajući kakve ih sve opasnosti čekaju.
Fra Miljenko Ivanković čije je krsno ime bilo Ivan rodio se 2. prosinca 1924. u malome selu Tubolji u najljepšem hercegovačkom kraju Duvnu. Duvanjski kraj koji je duboko vezan uz svoju vjeru i uz svoje fratre oblikovalo je mladu dušu našega Ivana. Rođen je u pobožnoj obitelji, obitelji koja svoj dan započinje molitvom prinoseći tako sav svoj teški rad pred Lice Svevišnjega, te završavajući isti svoj dan nježnim prebiranjem zrnaca krunice. Pučku školu završava u Tomislavgradu te odlazi iz svoga voljenog Duvna. Zašto? Zašto ostavlja sve i odlazi u nepoznat kraj? Zašto ostavlja svoju obitelj, svoje prijatelje, sigurnost svoga doma? Odgovor je vrlo jednostavan a to je Ljubav. Ljubav prema Bogu, ljubav prema fratarluku, Ljubav koja ga je stvorila, Ljubav koja ga je spasila, otkupila, Ljubav zbog koje je i ubijen, Ljubav koja će ga na kraju i proslaviti.
Godine 1936. Ivan upisuje Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Imao je tek 12 godina ali se jako dobro snašao te uspio doći do VII. razreda. Datum 17. rujna 1943. je datum koji se Ivanu urezao u sjećanje. Na taj dan je naš Ivan obukao svoje redovničko odijelo i postao fra Miljenko. Svaki franjevac pamti svoje oblačenje uz posebne osjećaje, to je nešto prelijepo, nešto posebno, to svaki fratar nosi u svojim mislima, u svome sjećanju, a još važnije u svome srcu. Tako je sigurno bilo i kod našeg Ivana, njegov san se ostvaruje i oblači ga provincijal fra Leo Petrović. Novicijat je vrijeme kušnje, vrijeme posebnog odnosa sa svojom Prvom Ljubavlju, vrijeme koje je teško ali ujedno i lijepo. Ivan je uspio pobijediti sve kušnje te 18. rujna 1944. polaže svoje prve privremene zavjete.
Nakon završetka novicijata vraća se na Široki Brijeg završiti VII. razred, no ubrzo po njegovu dolasku su početkom veljače 1945. partizanske trupe ušle na područje Širokog Brijega gdje pljačkaju i krvnički ubijaju. Fra Miljenko se s još sedmoricom svoje braće povlači u franjevačku hidrocentralu uz rijeku Lišticu. Brig se utisnuo u srce fratara, te su se odlučili vratiti. Hrabro su koračali naprijed k svome voljenom Brigu, ne znajući kakve ih sve opasnosti čekaju. Nakon dolaska na Široki Brijeg fratre su uhitili partizani, te su ih, nakon maltretiranja u samostanskoj zbornici, kamionom odvezli prema Splitu gdje im se gubi svaki trag. Krvnici su ubili mlad život, život pun nadanja, život pun potencijala. Ipak, smrt nije kraj. Veliki petak nije kraj, dolazi uskrsno jutro, dolazi Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1, 9-10).
Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji podaj nam hrabrost da možemo svjedočiti svojim životom da si ti istinski Sin Božji te nakon smrti postići Kraljevstvo nebesko gdje Ti s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Literatura
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 59-61.
Fra Ante MARIĆ, fra Miljenko Ivanković (1924.-1945.), u: HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZNESENJA BDM, Krvlju opečaćeni za nebo, Mostar, 2025., 293 - 298.
