Fra Dominik Mandić je rođen 2. prosinca 1889. u Lisama kod Širokog Brijega. Na krštenju je dobio ime Andrija. Četiri razreda osnovne škole završio je u državnoj školi koja se nalazila nedaleko od širokobriješkog samostana...
"Pokaži mi svoju svjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru." (Jak 2, 18)
Ova rečenica iz Jakovljeve poslanice ostvarila se i u životu poznatog hercegovačkog franjevca, fra Dominika Mandića, čovjeka čiji je život obilovao dobročinstvima, koja su zasigurno plod duboke vjere i ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. Fra Dominik je boravio i djelovao najprije u Hercegovini, zatim u Rimu i na kraju u SAD-u. Ta tri mjesta njegova boravka čine i tri epohe njegova života i djelovanja, pa ćemo ih tako i prikazati u tri dijela.
1. Fra Dominikov život i djelovanje u Hercegovini (1889. – 1939.)
Fra Dominik Mandić je rođen 2. prosinca 1889. u Lisama kod Širokog Brijega. Na krštenju je dobio ime Andrija. Četiri razreda osnovne škole završio je u državnoj školi koja se nalazila nedaleko od širokobriješkog samostana. Nakon osnovne škole stupio je u franjevačko sjemenište i gimnaziju na Širokom Brijegu. Budući da je bio slabašan i boležljiv poglavari su ga preko ljeta odlučili poslati na obiteljsko imanje njegova oca, podno Čvrsnice, da bi na planinskom zraku i zdravoj hrani malo ojačao. Tu ga zatječe vijest o smrti njegove majke Jele koja je umrla od sušice. Nakon oporavka, u jesen, vraća se u sjemenište i nastavlja sa školovanjem.
Poslije petog razreda gimnazije, 1906. Andrija stupa u novicijat i dobiva ime fra Dominik. Nakon novicijata i prvih zavjeta zbog zdravstvenih tegoba ponovno je neko vrijeme na oporavku, ovaj put kod župnika u Čerinu, a na jesen započinje studij filozofije u Mostaru. Budući da je bio marljiv i darovit student poglavari su odlučili osposobiti ga za profesora na gimnaziji na Širokom Brijegu, pa je morao položiti državnu gimnaziju, jer je franjevačka gimnazija bila nepriznata. Nakon položene državne mature fra Dominik je 25. kolovoza 1910. položio doživotne zavjete.
U to vrijeme Hercegovačka franjevačka provincija slala je svoje darovitije klerike na studij u inozemstvo, tako je i fra Dominik otputovao na studij teologije u Fribourg u Švicarskoj, gdje je 1912. zaređen za svećenika. Već je 1914. dovršio svoju doktorsku disertaciju o početnom zakonodavstvu Franjevačkog reda i trebao je braniti pred ispitnom komisijom. Svega mjesec dana prije zakazanog datuma obrane doktorskog rada buknuo je prvi svjetski rat, pa se fra Dominik kao državljanin Austro–Ugarske morao vratiti na njezino područje, u Hercegovinu. Doktorat je obranio tek 1921. kad su mu to prilike dopustile.
Prva fra Dominikova služba u Hercegovini bila je pomoći fra Didaku Buntiću u vođenju seljačkih škola. Godine 1915. postaje prefekt bogoslova i vjeroučitelj u Mostaru, a 1916. tajnik Provincije.
Sušne godine 1916. i 1917. poharale su Hercegovinu, ljudi su doslovce umirali od gladi. Fra Didak Buntić je, zajedno s fra Dominkom poveo oko 4000 djece u Slavoniju, da ih spasi od gladi. Za ove koji su morali ostati u Hercegovini trebalo je pronaći nekakvo rješenje, jer pomoći sa strane gotovo da i nije bilo. Provincijal fra David Nevistić uputio je svoga tajnika fra Dominika na Dvor u Beč s pismom upravljenim carici Ziti. Ovaj je susret urodio plodom, jer je obilnija pomoć stigla gladnom narodu u Hercegovini.
Godine 1917. franjevci otvaraju u Mostaru tiskaru koju je vodio fra Leo Petrović, ali je on uskoro postavljen za župnika u Klobuku, pa je fra Dominik preuzeo upravu tiskare. Pokrenuo je i zbirku za aktualna vjersko – kulturna pitanja nazvanu Savremena pitanja, u kojoj su surađivali tada mnogi ugledni ljudi.
Nakon prvog svjetskog rata, na teritoriju Austro–Ugarske carevine koji su nastanjivali Južni Slaveni 29. listopada 1918. stvorena je nova država nazvana Država Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS), u koju je ušla i Bosna i Hercegovina. Zbog slabe organiziranosti državnih tijela i opasnosti od nadiranja susjeda, Narodno vijeće, glavno tijelo te države odlučilo je da se Država SHS udruži s kraljevinom Srbijom u Kraljevinu SHS, što se i dogodilo 1. prosinca 1918. Trebalo je izabrati katoličke predstavnike koji bi zastupali svoj narod u parlamentu i sudjelovali u donošenju ustava. Petar Rogulja, nekadašnji mostarski đak, je odlučio osnovati na hrvatskom području katoličku stranku, napisao je njezin pravilnik i program, te ju je na fra Dominikov prijedlog nazvao Hrvatska pučka stranka. Briga Hrvatske pučke stranke bili su prvenstveno seljaci, ali i ostali slojevi hrvatskog društva. U stranku su pristupili mnogi franjevci i svećenici, a fra Dominik bio je jedan od njezinih glavnih ljudi. Možda ovo zvuči čudno, no u to vrijeme u Hercegovini franjevci su bili, uz pojedinačne iznimke, jedini obrazovani ljudi i narod je očekivao od njih i politički angažman. List Narodna sloboda koji je fra Dominik pokrenuo u siječnju 1919. postaje u ožujku, nakon osnivanja Hrvatske pučke stranke njezino glasilo. Stranka je više puta izlazila na izbore na za parlament–Narodnu skupštinu, dva puta je nositelj liste bio i sam fra Dominik, no nikad nije uspjela prekoračiti izborni prag. Nakon atentata na zastupnike Hrvatske seljačke stranke u Narodnoj skupštini, pala je aktualna vlada, a sastavljena je nova koju je predvodio Slovenac, svećenik Anton Korošec. On je u svoju vladu pozvao i Stjepana Barića, predsjednika Hrvatske pučke stranke. I ova vlada bila je kratka vijeka. Kralj Aleksandar je 6. siječnja 1929. uveo diktaturu, raspustio vladu i ukinuo sve političke stranke. Ovo je bio konačni kraj Hrvatske pučke stranke.
Fra Dominik je mislio i na ljude koji su živjeli od uzgoja duhana. Otkup duhana u to vrijeme vršio je Državni monopol, koji je nepravedno plaćao seljacima otkupljeni duhan. On je 1919. pozvao pozvao uzgajače duhana da se ujedine u Udruženje sadilaca duhana, kako bi zajedno lakše ostvarili svoja prava i potraživanja pred Monopolom. Udruženje je među narodom bilo prihvaćeno, brzo se širilo i postizalo određene uspjehe.
Provincijal fra David Nevistić je 1918. povjerio fra Dominiku gradnju nove gimnazijske zgrade, jer je stara zgrada bila trošna i tijesna za nove potrebe. U gradnju gimnazije složno su se uključila sva braća u Provinciji. U tu svrhu osnovan je i poseban odbor. Velika pomoć u materijalu za gradnju došla je od vlade u Beogradu. Temelji zgrade su blagoslovljeni na blagdan sv. Franje 1924. Kad je 1928. fra Dominik postao provincijal zgrada je bila pod krovom, ali ju je trebalo unutra izraditi i opremiti, a sredstava za to više nije bilo. Provincijal fra Dominik je tražio subvenciju od ministarstva prosvjete, ali je molba iz političkih razloga odbijena. Godine 1929. Papa Pio XI. je slavio zlatni jubilej misništva. Fra Dominik je zamolio svu braću u Provinciji da tom prigodom cijelu godinu mole za Svetog Oca i potrebe Crkve. Fra Dominik je 16. ožujka 1929. posjetio Papu i s njim se zadržavo u dvanaestominutnom razgovoru. Tom prigodom fra Dominik je upoznao Papu sa stanjem u Hercegovini. Predao mu je album iz kojeg je vidljivo djelovanje franjevačke zajednice među siromašnim pukom u Hercegovini i molitve koje su braća za njega učinila. Papa je tada obećao novčanu potporu za gimnaziju na Širokom Brijegu, što je uskoro i ostvareno. Vlada i kralj Aleksandar su također 1931. dali novac za dovršenje gimnazije. Te 1931. gimnazija je dobila i pravo javnosti bez ograničenja, koje do tada nije imala i đaci su morali polagati maturu pred državnom komisijom. Fra Dominik 1934. prestaje vršiti službu provincijala i postaje ravnatelj gimnazije.
Od 1903. franjevačka gimnazija na Širokom Brijegu prima i vanjske đake. Za njih je 1912. sagrađen konvikt. Kako se iz godine u godinu povećavao broj učenika konvikt je postao pretjesan. Uprava Provincije na čelu s fra Dominikom odlučila je 1929. izgraditi novi konvikt, koji je useljen 1931.
Među našim iseljnicima u SAD djelovali su i hrvatski franjevci, no njihov poseban pravni status nije bio sređen, nego su pripadali Slovenačkom franjevačkom komesarijatu. Provincijali hrvatskih franjevačkih provincija pokušali su to stanje riješiti. Nakon nekoliko prijedloga ponuđenih upravi Reda u Rimu, koji su bili odbijeni, konačno rješenje postignuto je 1931. Te godine u SAD djelovalo je 13 franjevaca iz Hercegovine, 2 iz provincije sv. Jeronima i 2 iz provincije sv. Ćirila i Metoda. Na sastanku hrvatskih franjevačkih provincijala u Karlovcu 19. kolovoza 1931. usvojen je prijedlog da se osnuje Hrvatski franjevački komesarijat u SAD i povjeri Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Fra Dominik je zadužen da prijedlog iznese upravi Reda. Uprava Reda je taj prijedlog odobrila i dekretom od 7. siječnja 1932. stupa na snagu.
(Nastavlja se)
