Kao brat laik posebno je volio Sveto pismo, kojim se svakodnevno nadahnjivao. Prema svjedočenju braće franjevaca koji su s njime živjeli, bio je ugodan, sklon šali, a rado je pratio dnevne događaje i vodio rasprave.
U jednom od sedam čerinskih naselja, Hamzićima, rodio se na današnji dan, 5. studenoga 1903. godine, Ivan Andačić od majke Stane i oca Marijana. Franjevačkom redu se priključio 1921. godine u Mostaru u službi krojača kao tercijar, uzevši ime fra Bono. Riječ tercijar dolazi od lat. tertius, što znači treći. Tercijari su bili pripadnici trećeg reda svetog Franje, a u to vrijeme imali su mogućnost živjeti i u samostanu, što u današnje vrijeme više nije praksa. Braća tercijari su nosili habit i redovničko franjevačko ime. Obavljali su potrebne samostanske poslove i službe, sudjelujući u molitvi i bratskom životu. Ipak nakon sedam godina fra Bono ulazi u novicijat kao kandidat za časnog brata laika prvog franjevačkog reda. Punopravni član Provincije postaje 1933. godine položivši svečane zavjete.
Kao brat laik posebno je volio Sveto pismo, kojim se svakodnevno nadahnjivao. Prema svjedočenju braće franjevaca koji su s njime živjeli, bio je ugodan, sklon šali, a rado je pratio dnevne događaje i vodio rasprave. U Mostaru je stekao mnogobrojne prijatelje koji su ga visoko cijenili i njegovu krojačnicu češće posjećivali, diveći se njegovoj urednosti. U njemu su vidjeli darežljivo srce koje je obilovalo dobrotom i nesebičnošću.
Od malih nogu fra Bono je želio postati svećenik, no tek je 1935. godine u 32 godini života zatražio školovanje i osposobljavanje za svećeničku službu. Franjevački poglavari mu to nisu odobrili. Najvjerojatnije zbog toga što je imao završena samo četiri razreda škole, pa bi u tridesetima trebao prolaziti gimnaziju i teologiju, što je u tadašnje vrijeme bilo nepojmljivo. Poglavari su ga prihvatili kao brata laika, krojača. Za krojačke poslove se inače pozivalo jednog brata laika iz Vukovara, što je koštalo novca, stoga je fra Bono kao krojač, riješio veliko financijsko, a i krojačko pitanje u tim siromašnim vremenima.
U nekoliko navrata je putovao po Hrvatskoj i Bosni, a u razdoblju Drugog svjetskog rata proveo je jedno vrijeme u Veljacima služeći bogoslovima kao krojač, krpeći njihove habite i drugu odjeću. Zatim dobiva premještaj u Čitluk kako bi još bolje usavršio krojački zanat. Zbog ratne opasnosti nikada nije otišao u Čitluk, nego se povukao u Izbično. U veljači 1945. godine partizani su se probili sve do Izbičnog. Bilo je to 11. veljače kada su partizani fra Bonu skupa s još dvojicom braće odveli iz crkve u Izbičnu. Fra Marko Dragićević je slavio svetu misu, fra Nevinko Mandić je bio uz njega, a fra Bono im je ministrirao. Upravo su počeli čitati poslanicu kada je oficir koji je predvodio odred partizana rekao da prekinu misu i zapovjedio narodu da se raziđe. Uzalud je fra Marko molio oficira da se sveta misa završi. Oficir je odmah zapovjedio svoj trojici da ga slijede, a sutradan 12. veljače poveli su ih prema Knešpolju gdje su cijeli dan prenosili oružje.
Uvečer istog dana sva su trojica ubijeni i bačeni u nepoznatu jamu. Do danas nije poznato mjesto gdje im počivaju kosti. Fra Bono je strpljivo prošao životom, prolazeći kroz razne teškoće. Unatoč činjenici da mu poglavari Provincije nisu odobrili svećenički put, ostao je vjerno služeći. Iskreno i odgovorno je obavljao svoje dužnosti, a za kraj života i svim budućim naraštajima dao svjedočanstvo vjere. Sve do danas fra Bonin život nadahnjuje braću da se ogledaju u njegov primjer strpljivosti i ustrajnosti franjevačkog redovničkog puta koji nije uvijek lagan i ugodan. Fra Bono je volio zajednicu, živio za zajednicu i na kraju u zajedništvu s još dvojicom braće hrabro pošao u smrt dajući izvrstan primjer i svjedočanstvo vjere.
Gospodine molimo te za hrabrost i ustrajnost u svim poteškoćama našeg redovničkog franjevačkog puta. Molimo te za braću laike, koji svojim radom, molitvom i zajedništvom daju svijetu svjedočanstvo vjere. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Literatura
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 15-17.
Ivica ŠARAC, fra Bono Andačić(1903. – 1945.), u: HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZNESENJA BDM, Krvlju opečaćeni za nebo, Mostar, 2025., 87-94.
