Što je crkveni sabor? Nerijetko se u našem jeziku u ovom kontekstu koristi i naziv koncil (lat. concilium znači sabor, sastanak, skupština). Crkveni sabor (koncil) je skup biskupa koji predstavljaju cijelu Crkvu na čelu s Papom, na kojem saborski oci u zajedništvu i pod vodstvom Petrova nasljednika raspravljaju o određenim pitanjima crkvenoga nauka i discipline i donose bitne odluke za život Crkve. Uz biskupe na saborima sudjeluju izabrani teolozi i stručnjaci, a kao promatrači mogu biti pozvani i predstavnici drugih crkava i crkvenih zajednica. Prema sadašnjem crkvenom zakonu samo papa ima pravo sazivati, premještati i raspuštati crkvene sabore, te potvrđivati njihove zaključke.
U svakome vremenu povijesti Crkve sabori su imali veliko značenje. Kroz zajedničko raspravljanje o bitnim istinama naše vjere uspjele su se prebroditi razne krize i podjele u Crkvi.
Sabor pomaže Crkvi prema „unutra“ i prema „vani“. Najprije pomaže urediti unutar crkvena pitanja i nesporazume. Na taj način omogućuje Crkvi uvijek novu obnovu kako bi mogla biti što autentičniji svjedok Evanđelja prema „vani“, odnosno u svijetu.
Na saborskim zasjedanjima saborski oci traže uvijek nove načine svjedočenja svijetu istine o Isusovoj pobjedi nad grijehom i smrću, odnosno o njegovu uskrsnuću. K tome proučavaju uvijek nove načine naviještanja i svjedočenja Evanđelja da bi ono bilo razumljivo ljudima toga vremena.
Među bogoslovima Hercegovačke franjevačke provincije osjetila se potreba razmišljanja o važnosti sabora u raznim periodima dvotisućljetne povijesti Crkve.
U ovoj rubrici oni će vas voditi kroz povijest crkvenih sabora, od onih iz prvih kršćanskih stoljeća pa sve do gore spomenutoga Drugoga vatikanskoga, koji je, kronološki gledano, dvadesetprvi po redu. Želim svima, autorima kao i vama čitateljima, blagoslovljen hod kroz povijest Crkve, razmišljajući o radu i zaključcima pojedinih crkvenih sabora.
