Želim...

Nisam sam… Iako često odlutam sam, pobjegnem od mase, pa nekad čak i od braće, obitelji i prijatelja, ni tada ne želim biti potpuno sam. Želim osjetiti Njegovu prisutnost, Njegovu blizinu…


  ___________ piše: fra Željko


Bogu kojeg želim…


Češće no inače pogađaju me pojedini reci iz psalama dok molimo naše redovite molitve. Tražim utjehu. Tražim nešto za što se mogu uhvatiti. Bog koji je daleko i ništa me ne čuje nije zanimljiv ni privlačan. Moj Bog je onaj kojeg želim imati blizu i koji me čuje. Redak za koji se trenutno hvatam je iz Psalma 31.: "Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio." I kad je sve super i kad je tama želim Ga blizu. Znam da u tami ne vidim dobro i On se može nalaziti tik do mene, a da ja to i ne shvatim i ne primijetim. Želim Ga naučiti primijetiti i tada. Želim ga ondje gdje je neshvatljiv i neprimjetan. Želim osjetiti Njegovu blizinu. Kad to osjetim, odmah je i meni lakše, ne bojim se više. Nisam sam… Iako često odlutam sam, pobjegnem od mase, pa nekad čak i od braće, obitelji i prijatelja, ni tada ne želim biti potpuno sam. Želim osjetiti Njegovu prisutnost, Njegovu blizinu… Nekad mi je teško naglas Mu govoriti, naglas moliti, micati usnama. Nekad mi i to bude super. Nekad Ga trebam više no inače… Nekad Ga želim osjetiti u onom tihom lahoru…

Bogu kojem želim…

Dati mu sebe, svoje ruke i noge, prste i oči da budu Njegovi. Samo Njegovi. Kao da to već nisu. I kao da sam ja nešto. Kao da me On nije stvorio i oblikovao, kao da Njegove ruke nisu načinile moje ruke i moje noge, moje oči i moje prste. Dar je nepristojno vraćati i dar se ne daje, daruje nekome drugome. Pa ipak darovati sebe, koji sam dar, Njemu. Ovo nije običan dar. Ovakav dar ponuditi natrag je hrabrost i avantura. Njemu želim dati svoje talente, svoje sposobnosti… Ali, zar je i to moje? Što imam, a da nisam primio? Želim mu ponuditi svoju suradnju. Samo nisam siguran može li se pouzdati u mene, jer ja sam samo taj ja. Ja koji se često pouzdajem u sebe, a On se uzda u mene. On se želi poslužiti sa mnom. Je li to moguće? Želim mu se predati i prepustiti, a to tako teško ide… Onaj ja je ponekad tako jak i snažan. Kad se želim dati, onda je bitniji onaj Ti. A strah me prepustiti se Njegovoj volji, Njegovom vodstvu. Njemu želim ponuditi svoje veliko ja u nadi da će biti manje. Od njega želim prihvatiti malo ti u nadi da će postati veće.

Bogu koji me želi…

Znati da nisam slučajna nuspojava ili neželjen; znati da me netko voli baš ovakvog kakav jesam, a istodobno želi da budem bolji je osjećaj koji ispunja smislom. Posvijestiti sebi onu: "Želim baš tebe! Znam kakav si, tko si, što misliš, što radiš… Proničem te svega i poznajem. Želim baš tebe!" Nitko me toliko ne poznaje. Nitko ne zna ama baš sve o meni. Jedino On. I s takvim znanjem, kad to sve znaš, zar me još uvijek želiš? Vjeruješ u mene više negoli ja vjerujem u sebe. I u Tebe. Želiš baš mene? Kažu da je vjera rizik, da je vjerovati u Boga rizik. Rizik je vjerovati u mene. Rizik je pouzdati se u mene. Jesi li siguran da mene želiš? Ja sam ti zaboravljiv i strašljiv, često lijen i površan. Moj sustav ima tri filtera: mozak, srce i želudac. Svašta nešto uzimam previše srcu, previše razmišljam i onda mi želudac radi prekovremeno. No, lijepo je znati da baš mene netko želi. To mi laska. Ti tako velik i snažan trebaš, želiš mene ovako mala… Golemo je to, rekao bi naš narod. Ali, na stranu laskanje! Velika je to rizičnost. Moguće da će bojni red popustiti baš ondje gdje ja stojim, da ja budem najslabija karika. Nema veze, kažeš? Ipak me želiš na svojoj strani. Čudim Ti se, Ti tako Daleki i tako Blizi, tako Neobjašnjivi… Imaš čudne kriterije i toliko riskiraš. I dalje me želiš?

Snago moja i zaštito…

Gdje sam ja to? Što ja to radim? Što tražiš od mene? Kako vidiš, stalno sebe spominjem u ovim pitanjima, a Tebe nema. Ti si odgovor na sva moja pitanja. A tako često na tebe zaboravim i prepuštam se da me obuzme malodušje, tjeskoba i strah. Tako ti malo vjerujem. Tako volim sebe i ne dopuštam ti osvojiti me. Zar sam toliko jak? Koliko se još mogu hrvati i odupirati se tvojim "nasrtajima"? I Jakov se one noći hrvao… Kako su mi samo fascinantni oni ribari, Bože dragi. Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi. I oni odmah pođoše za njim, predadoše mu se bez borbe. Za Njim koji je i snaga i zaštita, a kojem ne dopuštam zaštiti me i dati mi snagu. Zar sam tako jak pa me ne možeš svladati…