Sveta je duša zagledana pogleda. Fokusirana na Onoga koji nije u trendu. On koji nije trenutan. Nije u trendu danas, sutra, nekoliko dana, o nekom blagdanu ili svetkovini. Duša gleda u Onoga koji je vječan.
Blago čistima srcem oni će Boga gledati. (Mt 5,8)
Pogled je dar. Dar koji omogućuje vidjeti sebe i druge u Božjoj perspektivi. Gledati stvarnost pravim očima, bez naočala. Pogled, gledanje i vid upućuju na povezane stvarnosti, koje nisu istoznačne. Banaliziranje i olako shvaćanje pogleda je tako često. Toliko uzdižući pogled, oduzima mu ono prvotno, prvotnu svrhu i smisao. Izvorno pogledu nije da leti za pregledima. Naš je pogled često usmjeren na kazaljke sata, rasporede i kalendare koji postaju putokazi života i načini življenja. Čovjek konstantno nešto hvata, negdje žuri, ima obaveze, a nikada nema vremena za nešto u ovom trenutku. Multitasking je stil života; sve u isto vrijeme. Čovjek bivajući svevremen postaje bezvremen. Nedostatak vremena kronična je bolest današnjice. Usmjeriti pogled, potom biti fokusiran biva jako zahtjevno. Biti tu, ovdje i sada zvuči dosadno, gotovo nemoguće. Mnogi u traženju odmora kupuju pogled, odnosno ono na što kuća gleda, na što izlog bulji i što fotografija zahtijeva. Najteži je susret oči u oči, ali i najdublji. Dubina koju ispunja istina, koja se ne da sakriti. Svjedočimo vremenu u kojem je gledati, a ne vidjeti, posve uobičajeno. To gledanje je upravo put oblikovanja života, ono je oponašanje viđenog. Življenje po istini koju smo gledali i vidjeli. Vidjeli na djelu. Životvornu i razigranu. Koja se otima svakom okviru i svira vlastitu melodiju. Pogledati nije istoznačnica s progledati.
S jednog je malog prozora pogled bio crkva, točnije zid crkve. Bijeli zid izmiješan ispranim žutim kamenom. To je kuća s pogledom na zid. Osim bijele boje taj zid je na sebi nosio i sunčani sat. Sat koji vlastitom sjenom pokazuje položaj Sunca. Sjena i Sunce, sestra i brat, uvijek se pojavljuju u isto vrijeme, ali nikada zajedno, nikada na istom mjestu. Sjena se skriva od Sunca, dok ju Sunce stalno tjera. Igra je to Neba.
Sunčani sat pomno prati kretanje Sunca. Svaki pomak i korak. Ali Sunčev pogled na vertikalu sata omogućuje stvaranje sjene, koja otkriva položaj Sunca i vrijeme. Ali živim li samo u vremenu? U vremenu koje je najvrjednija valuta današnjice, tako nestalna i nesigurna, ali zadaje orijentaciju života, određuje rad i odmor i raspoređuje svaku životnu obvezu.
Pogled koji se zaustavljao svaki dan na sunčani sat onoga zida crkve gledao je korake Sunca. Pogled je to koji je čitao misao: „Vrijeme bježi, vječnost čeka (Czas ucieka, wieczność czeka).“ Te su oči svakog dana gledale i vidjele istinu života. Istinu u kojoj vrijeme istječe kao pijesak kroz šupljinu prstiju, dok se u istim očima ogleda i nada u vječno gledanje. Ali kako biti sada, a živjeti u vječnosti? To je tajna koju odaje ovaj sat. Tajna je to kršćanskog poziva na svetost. Svetost koja se ostvaruje u pogledu koji vodi u blaženstvo gledanja. Sveta je duša koja se ogleda na svjetlu Neba, a iza nje pada samo njena sjena. Ona svoju sjenu daruje Suncu, Suncu s visine. Svjetlu prvoga dana Uskrsloga. Svjetlu malene zvijezde iznad Betlehema. Svjetlu koje nema zalaza. (Iz 9)
Sveta je duša zagledana pogleda. Fokusirana na Onoga koji nije u trendu. On koji nije trenutan. Nije u trendu danas, sutra, nekoliko dana, o nekom blagdanu ili svetkovini. Duša gleda u Onoga koji je vječan. Onoga koji nije hip, nego je stalan. Smisao je života preobražavati vrijeme u trenutke vječnosti. Vidjeti u svemu ono trajno, iskonsko, ono Božje. Iako se Sunce ogleda o okrete Zemlje, dani se broje, mjeseci prolaze, godišnja se doba izmjenjuju, a ljudi se rađaju i umiru. On ne prolazi! Tek u Njegovoj stalnosti možemo biti dio vječnosti. Pogled čiste duše vodi u ostvarenje stalnog gledanja, ne u prividu, nego u javi.
Uspori! Zaustavi se!
Pogledaj Ga, svaki dan, u svakome čovjeku.
Pogledaj Ga, u svakom oblaku, plodu i životinji.
Pogledaj Ga, ovdje i sada.
Pogledaj Ga u sebi, da ti progledaš u Njemu.
Sat su na zidu crkve svakoga dana djetinstva gledale oči dječaka Karola koji je kasnije postao papa Ivan Pavao II, a čistim je pogledom u vremenu postao dio vječnosti. Sv. Ivane Pavle II, moli za nas!
