O trenutku u formi stiha...
Pogledah, i to je već prošlost, a sve do sada je bila sadašnjost koja se zajedno sa mnom kretala prema budućnosti. Priznajem, zaustavljao sam je, bezuspješno!
Tako moćna sadašnjost, ona koja piše prošlost, a određuje budućnost. Ona nas najbolje poznaje, ne govori nam ono što smo bili, ili pak što ćemo biti. Šapuće nam samo – da budemo. Zapravo, sadašnjost smo mi.
Zastadoh, i volio bih se promijeniti! Žalim što se već nisam promijenio, jer sad mi je teže, ali ipak me veseli što ću se promijeniti u budućnosti - sutra. A kad bude sutra žalit ću što se nisam promijenio već jučer - sada. Istina je, znam, nisam spreman na promjenu, jer svaka se promjena događa u sadašnjosti. Moja budućnost je sadašnjost, a ova sadašnjost već prošlost.
Vidim, raduje me što sadašnjost oživljava prošlost, ne da joj da nestane i uvijek je čistije promatra u svojoj budućnosti. Očima sadašnjosti mijenjamo prošlost, a dirigiramo budućnost. Sadašnjost je - Život, omogućuje mi da dišem, da volim, pa evo i da čitam. O sadašnjosti, želim te živjeti!
Često želim požuriti i uhvatiti budućnost, trčeći gubim – sebe, jer se tražim negdje daleko, a ne u ovome trenutku. Trenutak mogu uhvatiti jedino ako ga živim, a čim ga počnem ,,imati'', gubim ga – i prošlost i budućnost.
Nemojmo prodavati sadašnjost, jer ne možemo živjeti od zraka kojeg smo davno izdahnuli ili pak od onoga kojeg ćemo možda nekad udahnuti. Možemo živjeti samo od onog daha koji je u nama. Stoga, živimo ga - dišimo!
