Život donosi nesumnjivo mnogo različitih iskustava. Ona obogaćuju, od njih se uči, njih se preispituje, njih se sjećamo. Ona, zapravo, postaju dio nas i po njima smo posebni. Svaka nova sekunda života donosi novo iskustvo pa bilo to iskustvo dosade, samoće, usamljenosti ili sna nakon naporna dana.
Crte lica su odraz čovjekove unutrašnjosti. One pokazuju je li netko sretan, je li netko tužan, ljut, mrzovoljan, umoran, uplakan, uznemiren, preplašen, nervozan, zabrinut. Nabrajajući sve ovo vidim da ima toliko izraza koji se odnose na negativno stanje u nama. Za ono pozitivno raspoloženje trenutno pronalazim samo jedan izraz – sretan. U tome sretan je sadržano toliko toga, a opet izraz lica koji govori da sam sretan je tako jednostavan. Izraz sreće na nečijem licu znači samo jedno – da je netko u tom trenutku sretan. Sve ovo ostalo nabrojano znači puno toga i teško je dokučiti razlog tome. Promatrajte nekad lica koja nemaju na sebi odsjaj sreće. Zabrinuta lica... Ona odmah nekako izgledaju starije i umornije. Izgledaju usamljenije, tužnije i ostavljeno. Ona govore da trebaju društvo, da im treba netko. Nasmiješeno lice govori da je taj netko već tu.
Zanimljiv mi je govor i sretnog i tužnog lica. Ovo pišem zbog govora sretnog lica. Kad malo bolje promislim, u zadnje vrijeme baš često vidim nasmiješena lica. Ona ne govore puno. Možda zato što nismo našli zajednički jezik, ne u smislu da si ne odgovaramo, nego što ne znamo na kojem jeziku pričati. Osmijeh na licu znači prihvaćanje i odobravanje, pozdrav i dobrodošlicu. Osmijeh upućen meni znači i to da je nekome drago što sam baš sada baš tu. On uljepšava dan. On preskače granice. On govori sve jezike svijeta. On dijeli sreću sa svima.
Osmijeh je Božji dar. Vidjeti druge ljude, koje prvi put vidim u životu i biti sretan zato što su oni sretni mi je dar. Uvijek mi je bilo čudno kad bi stariji branili smijati se nama djeci (a toga ima i sada kad više nisam dijete, barem po godinama). Tada bi nas dočekao mrki pogled, namršteno lice koje je i naša lica htjelo učiniti istim takvima. Na takvo lice kao da padne mrak. Iz osmijeha isijava svjetlost.
Hodajući po Svetoj Zemlji i posjećujući sveta mjesta vidim da ima barem još jedno sveto mjesto na zemlji i da to mjesto svatko nosi sa sobom kud god krene. I da se ne mora otići u Svetu Zemlju da bi se vidjelo i doživjelo to mjesto. Samo ako to želi. Osmijeh je baš sveto mjesto. Osmijeh je Božji dar. Osmijeh tako uljepšava život, da i ne može biti ništa drugo negoli Božji dar.
